Ezekijina pjesan

 

 

Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:

10 »Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.

11 Govorio sam: Vidjet više neću Jahve
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
12 Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me,
13 vičem sve do jutra;
kao što lav mrska kosti moje,
od jutra do noći skončat ćeš me.

14 Poput laste ja pijučem,
zapomažem kao golubica,
uzgor mi se okreću oči,
zauzmi se, jamči za me.

15 Kako ću mu govoriti
i što ću mu reći?
Ta on je koji djeluje.
Slavit ću te sva ljeta svoja,
premda s gorčinom u duši.

16 Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,
17 bolest će mi se pretvorit’ u zdravlje.
Ti si spasio dušu moju
od jame uništenja,
za leđa si bacio
sve moje grijehe.

18 Jer podzemlje ne slavi te,
ne hvali te smrt;
oni koji padnu u rupu
u tvoju se vjernost više ne uzdaju.

19 Živi, živi, jedino on te slavi
kao ja danas.
Otac naučava sinovima
tvoju vjernost.

20 U pomoć mi, Jahve priteci,
i mi ćemo pjevati uz harfe
sve dane svojega života
pred hramom Jahvinim.«

Iz 38,10-20