Ps 77 Razmišljanje o Gospodnjim djelima

 

Glasom svojim Bogu vapijem, *
    glasom svojim Bogu, i on me čuje.
U dan nevolje tražim Gospodina, †
    noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
    utjehu otklanja duša moja.
Spominjem se Boga i uzdišem; *
    kad razmišljam, daha mi nestane.

Vjeđe moje budne držiš, *
    potresen sam, ne mogu govoriti.
Mislim na drevne dane *
    i sjećam se davnih godina;
razmišljam noću u srcu, *
    mislim, i duh moj ispituje:

»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
    i hoće li ikad još biti milostiv?
Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
    njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
    ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

I govorim:  »Ovo je bol moja: *
    promijenila se desnica Višnjega.«
Spominjem se djela Gospodnjih, *
    sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Promatram sva djela tvoja, *
    razmatram ono što si učinio.

Svet je tvoj put, o Bože: *
    koji je bog tako velik kao Bog naš?
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
    na pucima si pokazao silu svoju.
Mišicom si izbavio narod svoj, *
    sinove Jakovljeve i Josipove.
Vode te ugledaše, Bože, †
    ugledaše te vode i ustuknuše, *
    bezdani se uzburkaše.
Oblaci prosuše vode, †
    oblaci zatutnjiše gromom, *
    i tvoje strijele poletješe.
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
    munje rasvijetliše krug zemaljski, *
    zemlja se zatrese i zadrhta.

Kroz more put se otvori tebi †
    i tvoja staza kroz vode goleme, *
    a tragova tvojih nitko ne vidje.
Ti si svoj narod vodio kao stado *
    rukama Mojsija i Arona.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.