Psalam 132 Božje obećanje domu Davidovu

 

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
    i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
    zavjetovao snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog, *
    nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
    nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
    boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
    nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
    pred podnožje mu padnimo!

»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
    ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
    pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
    ne odbij lice pomazanika svoga!«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Gospodin se zakle Davidu *
    zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
    posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
    i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
    sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
    njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
    boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
    siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
    sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
    pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
    a na njemu će blistat vijenac moj.«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.  Amen!