Srušila se stara čvrsta nit
kojom sam se spustila na tle
gdje je rajskoga života bit,
gdje mi srce kao dunja zre
u svom mirisnome zamahu.
Hvala, Kriste za redovitost,
to je pravo čudo u mom prahu
što ga je ukrasila strelovitost.
Užad moja već odavno posta krnja,
al' se šator drži nebeskim konopima,
mada razderan od silna trnja
poput kamenja na olucima.
Promjena je, dakle, očigledna;
svi leptiri o tom znaju
kako posteljica više nije medna,
kako letjeti je u tom sjaju.
Nema čvrstih oslonaca pokraj Boga,
nema takve ljubavi široke
kad se duša drži njega jedinoga;
nema takve vjernosti visoke.
06.07.2024. 19:57
No comments:
Post a Comment
just do it