Šetali su ulicama Grada,
susretali svete duše Boga
i računali na spas i stih.
Proljećima procvala bi trešnja mlada,
vjetrovi sa svoda olovnoga
kružili bi oko njih.
Daleko su ruke njine ostajale,
niti blizu nikakvo im trnje bilo nije,
svi su dodiri im Duhom prodirali.
Niti zagonetke, niti brige nisu postojale,
poslije svih je sve im bilo kao prije,
maloj djeci sve su suze otirali.
Rastati se nije bilo problematično, trnovito.
Sipila je topla kiša, ptice čuli nisu,
samo otkucaje jedne zajedničke srče.
Tada putovanje postalo je previše brdovito,
kao da su svak' sa svoje strane visokome klisu.
Gledali su malu djecu kako uplakana trče.
Svakog dana kao da je bilo sve još teže,
trnje se zgušnjavalo i greblo,
duhovna su prožimanja bila rijetka.
Ribari su odlazili i bacali mreže,
vjetrovi bi porušili neko deblo,
svakog trena naišla bi neka spletka.
Krista mole i današnjih noći,
Bog ih ljubi i uvijek ih tješi
da zbog ljubavi se ne bi patilo.
Kao nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,
ugodno im živjeti u Milosnoj moći.
Vjerovati, nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.
05.12.2019. 18:33
No comments:
Post a Comment
just do it