Darovi s nebesa

 

Gospo, sakrivena u dalekom gorju

tijela moga, mojih grudi i moždana

gdje Sin ti hoda uzburkanom morju,

stišala si srce, dala soka grožđana.

Djevo sjajna, hrabra skromna ratnice,

Majko ustrajnosti moje duše, volje

što se podlaže volji Isusove satnice,

skupa sa mnom, kriznu eru mi prebolje.

I, premda nisam govornik melodija,

a često recitiram jer mnogi su ljudi,

prebirem po žici epskoga preludija,

uživam u zagovoru tvome; tu mi budi,

pokraj Isusova skuta čiju Muku gledam,

svu onakvu kakvu sam ju jednom narisala,

uokvirila je, stavila u staklo da se predam

baš onako kako sam ti nekada napisala.

Znaš da pišem da ne zaboravim stanja

koja isparavaju preda mnom poput kiše,

da bih bilježila mnoga Božja uslišanja,

da sam sigurna još da me čuje kako dišem.

Da mu tepam da sam budna kao uvijek

i da sebe također držim budnom tako,

sve dok ne proleti mi na zemlji vijek,

dok ne uzmeš me, i s anđelom polako,

da sve predaš svecima i svome Sinu,

i mene, i anđela čuvara, sebe i sve moje.

Zato uživam u tome svadbenome vinu

da se ovi divni zazivi još obilnije uzgoje.

Hvalit ću ti milosrdne oči, Bože sveti,

Isuse iz Nazareta, Rima, Betlehema!

Stići mome srcu kad je kišno, ljeti,

to su darovi s nebesa pokraj moga trijema.

05.07.2024. 01:14