Nadnaravna ljubav Boga kraljuje nad svojim izabranicima, sinovima Božjim te takvi vjernici također doživljavaju ljubav nad ljubavima u hodu s Isusom Kristom.
Ta ljubav Boga prema čovjeku ima zahtjeve koji izgledaju preteški i sablažnjivi, ali su neophodan preduvjet za svakog sljedbenika i kršćanina da spozna svojeg Stvoritelja. Dakle, zahtjevi Isusovi su zapravo preduvjeti ljudski za istinsko obraćenje starog čovjeka u sasvim novu osobu, u osobu božanskog života, blaženu i svetu.
Biti kršćanin, naravno, znači nastojati biti dobar čovjek, iskren, odlučan, pravedan, svet. No, mnoge ovčice u tom stadu našeg Pastira ne vjeruju da se u kraljevstvo nebesko ulazi na samo jedan način: kršćaninu se potruditi da uđe na uska i niska vrata, da se pogne, da klekne i ponizi se maksimalno, a tada će Milost od njega načiniti svetog i novog čovjeka na onaj način kako želi Bog, a ne onako kako zamišljaju ljudi. Puno toga je rečeno o svetosti kršćanskog života. No, budimo iskreni, da smo dovoljno sveti, već bismo obratili čitav svijet. Da smo poslušnici Božje volje, svi bi vidjeli što je zapravo kršćanstvo, hod za Isusom, na svoj način ići Isusovim stopama jer on nam je jedini put koji vidimo pred sobom ako nismo i kao kršćani u poznim godinama još uvijek kao slijepi i gluhi, tvrdovrati.
Dovoljno je samo sjetiti se solidarnosti. Isus se solidarizirao s čovjekom, ponio je grešan život na sebi i u sebi, makar je u sebi zapravo slijedio volju Oca nebeskoga, to mu je bila hrana životna.
Solidarnost izgleda među ovcama više kao zajedničko meketanje, blebetanje i ogovaranje.
Potrebno se obratiti da bi čovjek mogao postati solidaran s ugroženima, nije dovoljno pružiti nekom profesionalnom prosjaku neki novčić. Ali to u svakom slučaju nije prvi zadatak vjernika, dijeliti milostinju, iako je na kraju vrlo korisno i dobro djelo. No, to ne zahtijeva nikakav napor, ako imaš dva novčića, jedan ćeš dati za milostinju i bit ćeš miran. I previše miran.
Isus nije davao novčiće, opraštao je grijehe, otvarao je oči, liječio je svaku bolest. Kršćani, rekao je, će činiti još veća čuda nego što je Isus činio. Te riječi kopkaju vjernika koji želi biti svet i savršen i on želi Isusa bolje razumjeti, činiti mala i velika djela za Isusa i radi Isusa.
Ma gdje bio, ma što činio, vjernik će u svojoj žarkoj odanosti Isusu vrlo brzo dobiti od Isusa mnoštvo prilika da postane savršen. Treba samo biti Isusu poslušan i za sve mu zahvaljivati.
Lijepo je dati novčić siromahu, ali je još ljepše pretrpjeti za Isusa radi sjedinjavanja s njegovom Mukom po kojoj se Isusa jedino može zaista spoznati i razumjeti. Isusove muke nisu počele na Golgoti nego u Betlehemu, a Isusova radost začela se već u Nazaretu. Prolazio je muke i nevolje optimistično i radosno, nikada se nije žalio ni na što, ni na koga, samo je svima govorio istinu. Zašto mi zaobilazimo istinu? Zato što bi to bilo ili nezgodno, ili pogubno za nas. Ali bilo bi blagoslov za Boga. I Bog nam daje što ćemo govoriti i činiti. Da, ali tada bismo postali usamljeni vjernici, poput Ilije proroka. Nestala bi naša slavna i ugodna solidarnost s drugim ovcama, one bi nas gledale podozrivo i tada bi nas počele odbacivati. Isus je jedini vjeran, on te neće odbaciti nikada nego će ti prirediti nove nevolje s ljudima. Zamrzit ćeš takav život, ali te neće biti briga jer imat ćeš Isusa sa sobom. I dalje ćeš davati novčiće za milostinju, i dalje ćeš voljeti svoju obitelj, ali će te boljeti njihova tvrdovratost. Mala je vjerojatnost da ćete svi zajedno usplamtjeti za Isusom jer njegov zajednički poziv na solidarnost ovčice već ispunjavaju, a Isusov pojedinačni poziv se događa u skrovitosti zatvorena srca i tiče se samo te jedne osobe, ovce izabrane i prozvane. Davno je to bilo kada je Jahve govorio čitavom narodu odjednom, morao je utišati glas da ga se ne bi prestrašili i na mjestu umrli.
Izabranik Isusov je samo Isusov, nije njegovo da postane svet i slavan pred drugima nego u srcu kraljevstva nebeskoga. 15.07.2024. 22:15
„Nisam došao donijeti mir, nego mač” – usporedi Mt 10,34 – 11,1
No comments:
Post a Comment
just do it