Ljubavna slabost

 

Zašto sam te zdušno tražila

u životu mome prije puknuća,

sama sa sobom se snažila,

ne znajuć', Isuse, dana buduća?

Ti si me putem čvrsto vodio,

svu bez one svijesti il' znanja,

i kad mi se krah dogodio,

istom si odgovarao na moja pitanja.

O tebi nikada nisam učila,

zaobišla sam kršćane tvoje

jer silna se 'masa' toliko mučila

pronaći šutnjom izraze svoje.

O, kako sam te dobro vidjela,

i tražila sve naokolo gdje si.

Divljih sam riječi se stidjela,

divila se svakoj duši poetesi.

Kako bijasmo bliski bez svijesti,

a nitko me dugo pitao nije.

Ne spoznah časa kad ću te sresti,

a sada sam kao gora nego prije.

Ti me povede u svoju hladnoću

što se na zemlji prostirala,

ismjehivala tvoju, Isuse, slaboću

dok je Gospa mi kaplje otirala.

Ti si ušao u moja ograničenja,

u sljepilo moje ti si se stisnuo,

kakva li mučna utamničenja,

ti si se pognuo, a nisi ni pisnuo.

Dobar dan, tugo bjelosvjetska,

zabludo i prepuna predrasuda.

Duša mi 'čudna' i zaista poetska;

zašto bih bježati od ta suda?

Valjane razloge imaš, samo ti ih znaš,

Oče nebeski, uzdanice, stijeno.

To bio si ti i sveti narod naš,

ne ono pučje što bijaše lijeno.

Što mi je činiti, sada je jasno.

U tebe se stisnuti kao u tami.

Kleknuti u tvoje srce časno,

ostati zauvijek u tvojoj drami.

01.07.2024. 14:04