Živjeti ljudski

 

Nepuni sati,

večer sparna

uskoro će dati

ugođaja blagodarna,

sprema se oluja

ili barem kiše.

Topla vjetra struja

novi srpanj njiše.

A bila je strašna

žega za starce,

reuma nestašna

nosi bolne žmarce.

Naše doba ovih dana

pregledava albume,

mladost je rastrzana

odbjegla na drume.

Siromasi, zaštitari

ulica i zgrada;

a na žalu se morskome žari

plesna parada.

Živjeti ljudski

prijeka je potreba,

kao nalog sudski,

kao pravda neba.

Prošlost je tako hitra,

a budućnost je spora.

Čini se, igra se citra

ispred kraljevska dvora

gdje uska su vrata

i dugačak prolaz

dok iz nepovrata

naiđe poraz.

Zato u slabostima,

u neredu i tijesku

izobilje života ima

kao stopa u pijesku,

mada su raspadljive

i neke druge se stvore,

iz duše nepropadljive

o radosti zbore.

Iz božanska Bića

ljubav cvate

pored krvoprolića

u kojemu pate

oni s ustrajnošću,

i staro, i mlado.

S velikom tajnošću

čine to rado.

Zbog tebe, Kriste,

Isuse časni,

ljudi se čiste,

a kraj ne kasni.

Vjetrovi dolaze,

i sveč nam traje

dok sati prolaze,

i duša se kaje

iz razloga jedna.

Ispod kože

još je bijedna

u tebi, Bože.

30.06.2024. 23:35