Velika su mnoga očekivanja
u tom društvu različitih ljudi
koji drugom žele sama okivanja;
to je pjesma koja me sad budi.
A ti, jedini mi, znaš da volim tiho,
da slobodu primam, da je dajem
kada zagrlim te lakim stihom
il' kad se za ljubav tvoju kajem.
Zahvalna sam Bogu za te,
često i ne razlikujem te od Sina;
bojim se da tvoje nježne ruke pate
kad promatram ljubav svih visina.
Znaš da ljubim, kako Petar triput reče,
skrušen silnim zapitkivanjem,
tužan kao da ga sve to peče.
Zarobiše ga okivanjem
kad bijaše predan u nemoći;
vezala ga ljubav okova i spona.
Tako siguran je bio i u mrkloj noći
da ga neće obuzeti kušnja ona.
I u molitvama tebe znam,
od tih dodira duša mi treperi,
srce mi je kao trnje ili vrući kam,
oštra strijela snagu moju mjeri.
Mir se spušta kao plamen Duha
i na moje misli, i na moje tijelo.
Često sjetim se i svadbenoga ruha
što ga čini naše zajedničko djelo.
Kriste, Bože, zar za sebe slušam zvona
zbog kojih se iznenada trzam u taj čas.
Tebe slušam i ne želim skinuti te s trona,
prijestolje mi ljubavi, agape za sve nas.
25.06. 2024. 03:58
No comments:
Post a Comment
just do it