Ratni poklič ta Sotone
nije tako snažan, tako strašan
jer odasvud zvona zvone,
glas Pastira kristalno je jasan.
Umiljavanje ta dvoličnjaka, zavidnika
što ga ljubomora vazda hrani,
neće proći gdje je čovjek Krista slika.
Pokleknut će jer su odbrojani dani.
Ostavit će iza sebe sumpor i okus gorčine.
Kako li se samo blizu dotepao.
Uzalud mu tijelo što u zlu počine,
a još nije protepao.
Zavodnik je od još nesuvisla sloga,
besmislene priče podijeljenja.
Nije se ohrabio ni stati ispred Boga,
sjedi, čeka da prikupi više plijena.
Pola ljudi već mu je na strani.
Tako lako našao je njivu,
sočnu, slatku zemlju što ga mami,
nedirnute duše, sve u slivu.
One njegove su: dobrica je, još ga žale
i svi kažu to je prava ljubav brata.
Ove ruke neugledne, prljave i male
misli da će otvoriti njemu ona vrata.
I potrudit će se kao nikad nitko,
ta, on istinitost dobro zamaskira
lažima što njegovi ih piju, tako pitko,
svijetu koji Tajnu od života dira,
savjesti laksne, povodljive ruke.
Poturit će im zastavu od rata
kao da ih vodi domovini punoj muke,
a oni će mu rastvoriti ta široka vrata
pa će na tron sjesti.
Misli da je vladar svijeta,
oholice su mu svi pajdaši k'o vojnici česti.
Tada on će dočekati kraj od svoga leta.
09.06.2024.16:50
No comments:
Post a Comment
just do it