Dostojna tvog stvaranja,
slavit ću te dovijeka,
Bože mog izgaranja
koji ljubiš slugu, čovjeka.
Pred tobom smo prah,
ali si se smilovao
i uslišio nas kao znak
da bi s nama pirovao.
Dao si naslutiti
prostranu si veličinu
i sve nas naputiti
kao svoju imovinu.
Što je zrno prašine
pred svetošću tvojom
od koje nam milost sine
da nas zoveš zaručnicom svojom.
Ti nas ljubiš izvanredno,
mada gledaš nam slaboće;
popravljaš nas neizmjerno
od svoje kakvoće.
Modrica nas tvoja liječi,
tvoja patnja sve nas rodi,
a zbog svoje vječne riječi
vodiš nas k slobodi
u kojoj smo dionici
tvoga srca, tvog života
kao da smo silnici.
Sveta tvoja je dobrota.
Nedostojna tvoga spasa,
vječnoga opraštanja,
ropkinja sam vremenita sata,
službenica tvog ispaštanja.
20.06.2024. 01:20
No comments:
Post a Comment
just do it