Svitanja krasna

Voli te moja duša, Isuse Kriste,

ljubi te moje srce.

Čisto srce i čelo, i ruke čiste

nek budu mi nebesko srče.

Kao što kosovi najavljuju svitanje,

tako mi tijelo treperi.

Lagano ovo skitanje

odgovara nježnoj mi vjeri,

mada sam često gruba;

ne želim da kraj mene pate

od ružnih misli i guba

već hoću da tebe prate.

Kos me otpratio počinku,

već odavno spava ulica ova.

Dao si stražu svome sinku,

ja čeznem ta tvoja jutra nova;

to jutra su uskrsnuća,

najljepši dio dana,

ka večeri uviruća

jer nikad nisam sama.

Zaista, ne. I neka bude to.

Hvala ti, Kriste za dane sve;

hvala ti, Djevo Marijo,

za svete od ljubavi te.

Prihvati moju narav, osobnost,

primi me gubavu, obilježenu

i podari mi onu sposobnost

da otirem s čela veliku sjenu.

I, dok te sanjam, ti budi mi tu,

anđelu čuvaru života slasna,

da se odmaknem svakom zlu,

da mene sanja zora krasna.

09.06.2024. 23:50