Nevina zemlja, nedirnute oranice,
rađanje i snovi djetinji,
osluškivanje i učenje svake stranice
životnosti na putu ka Svetinji.
Ne razabire stvarnost od snova,
svako zalutalo sjeme prihvati
dok ne dođe jaka sjetva, sasvim nova,
na koju će širokogrudno pristati.
Stvarnost je gruba, snove poriče,
nevinost zastire, maštu ugrožava,
nezaustavljivo sve granice pomiče,
ispija tlo, rumene makove umnožava.
Plodno tlo svoje obilno klasje dariva,
prepušta se suncu i stopama žetelaca,
ostaje mirisno, zemlja pusta i kriva
za napor i muke poljodjelaca.
Sljedeće sezone bit će još izdašnija,
nakon mraza i nježne kiše što lije.
Postaje otporna, zemlja sve strašnija,
za isto sjeme više nevina nije.
Još skriva u sebi što bila je mašta,
iz snova se na svoj trenutak budi,
zaboravlja puno, još više oprašta,
ne mari za onoga tko joj sudi.
Svetinja privlači, ona zove,
iz dubine zemlje tajne iznosi,
i sve su nedirnute, sasvim nove,
spremno je tlo da Sudac ga pokosi.
01.06.2024. 7:52
No comments:
Post a Comment
just do it