Utjeho moja,
uzdanice
ova srca slaba,
riječ je tvoja
svagdanice
moja topla graba,
sklonište od svega
što je svijetu milo
i što drugi vole.
Ti si stalna njega
i kad bi se dogodilo
da mi treba škole.
Ljuljačko vrtna
duše ove, ova duha
koji nekad skiće;
hridino smrtna
usmjerena sluha
što ga traži moje žiće,
nikada ne molim
ozdravljenje
jer me tako stvori
pred svijetom golim
čije omraženje
sikće kada zbori.
Ta, sve je tu
što treba
za vječno oživljavanje
na javi, u snu
do ta neba
od kojeg je proživljavanje.
Umna stamenosti
što me dirne
kao dodir tvoj,
šumna nevinosti
duše mirne
kao drhtaj moj.
18.06.2024. 03:29
No comments:
Post a Comment
just do it