Snaga Spasa

 

0I. UVOD - Ideja Spasa

„Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku (Rim 1,16).”

Ideja spasa (grč. 'sozo' i izvedenice) izražava se u hebrejskom jeziku čitavom skupinom korijena od kojih se svi vezuju uz temeljno iskustvo: biti spašen, to jest izbavljen iz pogibelji koja je prijetila propašću. Taj čin je srodan sa zaštitom, oslobođenjem, otkupom, ozdravljenjem i spasom, s pobjedom, sa životom, mirom...Bog spašava ljude, Krist je naš Spasitelj, evanđelje donosi spas svakomu koji uzvjeruje. Posrijedi je ključan naziv u biblijskom jeziku; ali kraj njegovih konačnih odjeka ne smijemo zaboraviti onaj polagani proces kojim se on razrađivao.

SZ Glava I - Božje spasenje u povijesti i eshatologiji

Predodžba Boga koji spašava svoje vjernike zajednička je svim religijama. U Starom zavjetu to je vrlo obična i stara tema, kako to pokazuju vlastitta imena složena s korijenom 'spasiti': Jošua, Izaija, Elizej, Hošea – da navedemo samo najvažniji korijen 'jaša'. Ali povijesno iskustvo Božjeg naroda podaje mu osebujno obojenje kojim se djelomično razjašnjava njegova uporaba u proročkoj eshatologiji (eshatologija je govor o posljednjim stvarima).

1.POVIJESNO ISKUSTVO – Kad se Izrael nađe u nekom opasnom razdoblju i kad ga Bog iz njega izbavi, bilo providonosnim stjecajem okolnosti, pa i samim čudom, ili tako što mu pošalje ljudskog vođu koji ga vodi k pobjedi, tada on doživljava spas Božji.

Sveti pak povjesničari ističu mnogostruka iskustva te vrste u prošlosti. Bog je spasio Davida (a to znači: dao mu je pobjedu) kamo je god išao. Davidovom je rukom spasio svoj narod iz ruku njegovih neprijatelja, kao što je već ranije spasio svoj narod Šaulovom, Samuelovom, Samsonovom, Gideonovom, rukom svih Sudaca. A naročito je u vrijeme Izlaska spasio Izrael, otkupljujući ga i oslobađajući ga. A ako zađemo dublje u prošlost, u vrijeme prije tog najvažnijeg iskustva, vidimo kako spašava sinove Jakovljeve posredstvom Josipa, kako spašava Lotov život, kako spašava Nou u vrijeme potopa. Shvatljivo je stoga što se u svkoj velikoj pogibli Izrael okreće prema Jahvi 'da bi se spasio' i što se žali ako se spas na koji je računao ne zbude. On zna da osim njegova Boga nema drugog spasitelja i rado ga u tu svrhu zaziva. U samoj toj povijesti vidimo kako se u mnogim slučajevima ocrtava providonostan zakon čije će se posljedice očitovati u okviru eshatologije: u pogibeljima što ih je izazvao ljudski grijeh samo se 'ostatak' spašava. Ostvarivanje spasenja uvijek je popraćeno Božjim sudom i pravednici bivaju odijeljeni od grešnika.

2. ESHATOLOŠKA OBEĆANJA – U času velike svenarodne kušnje Izrael s najviše pouzdanja gleda prema Bogu koji će ga spasiti (Mih 7,7).

 „A ja, prema Jahvi ja sam zagledan,
čekam na Boga koji spašava,
Bog moj mene će uslišati (Mih 7,7).”

Njegov naslov Spasitelja postaje mišlju vodiljom proročke eshatologije.

„Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno...(Sef 3,17).”

„Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda,
Jahve je kralj naš – on će nas spasiti (Iz 33,22).”

„Jer ja sam Jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
mjesto tebe dajem Kuš i Šebu (Iz 43,3).”

„Doista ti si Bog skriveni,
Bog Izraelov, Spasitelj (Iz 45,15).”

„Objavite, iznesite svoje dokaze,
svjetujte se zajedno:
tko je to od davnine navijestio
i od tada prorekao?
Nisam li ja, Jahve?
Nema drugoga boga do mene;
Boga pravednoga i Spasitelja
osim mene nema ( Iz 45,21).”

„Zato što si bio ostavljen,
omražen, izbjegavan,
učinit ću te vječnim ponosom,
radošću od koljena do koljena.
Ti ćeš sisati mlijeko naroda,
sisat ćeš grudi kraljeva.
I znat ćeš da sam ja, Jahve, spasitelj tvoj,
Silni Jakovljev, tvoj otkupitelj (Iz 60,15-16).”

„Jer u Vječnog se uzdam,
on će vas spasiti;
od Svetoga očekujem radost:
uskoro na vas će se smilovati,
Vječni, spasitelj vaš (Bar 4,22).”

Proročanstva o 'svršetku vremena' pod raznim vidovima opisuju konačni spas Izraela. Jahve će, kaže Jeremija, spasiti svoj narod vraćajući ga u svoju zemlju i šaljući mu Kralja – Mesiju /Jr 23,6).

Jahve će, kaže Ezekiel, spasiti svoje ovce vratćajući ih na dobru pašu (Ez 34,22); spasit će svoj narod od svih njegovih ljaga, darom svoga Duha. Poruka utjehe i srodna književnost stalno dozivaju u pamet Boga koji dolazi spasiti svoj narod i, osim Izraela, svu zemlju (Iz 45,22). Spas je bitan čin njegove pobjedonosne pravednosti; da taj čin ostavri, poslat će svoga Slugu. Tako par 'pravednost i spas' sve više postaje tehničkom oznakom njegova eshatološkog djela, obećanoga i unaprijed s oduševljenjem pozdravljenoga. Ali još više nego u povijesti Izraela, iskustvo tog spasenja bit će pridržano 'ostatku': prije nego ono nastupi, Božji će se sud ostavriti ovdje na zemlji.

Opisi Dana Jahvina koji nastaju poslije izgnanstva pjevat će o radosti spasenja, danog svima koji zazivaju ime Gospodnje, svima koji su upisani u njegovu Knjigu. Napokon, aleksandrijska će mudrost opisivati spasenje pravednih u posljednji dan (Mudr 5,2). Tako se ideja spasenja od teksta do teksta obogaćivala čitavim nizom popratnih tonova. Ona je povezana s Božjim kraljevanjem, istoznačna je s mirom i srećom, s očišćenjem i oslobođenjem. Stoga njezin ljudski graditelj, eshatološki Kralj, zaslužuje naslov spasitelj (Zah 9,9 LXX) jer on će spasiti potlačene siromahe. Svi ti vidovi proroštva izravna su priprava na Novi zavjet.

SZ Glava II – Božji spas u molitvi Izraelovoj

Na takvoj pozadini historijskog iskustva i proroštva, molitva Izraelova pridaje vrlo veliki značaj temi spasenja.

1. SIGURNOSTI VJERE – Spasenje je Božji dar: to je temeljna sigurnost koja se može potkrijepiti pozivanjem na iskustvo osvojenja. Beskorisno je držati se nekog preuzetnog pouzdanja u ljudske sile, spas pravrdnih dolazi od Jahve, on je sam spasenje. To je naučavanje potkrijepljeno mnogobrojnim iskustvima. Koliko je ljudi Bog spasio iz pogibli kad su poviknuli k njemu! Mnoge molitve zahvaljivanja svjedoče o takvim događajima: molitve ljudi spašenih iz pogibli, iz kušnje,, iz prijeteće smrti. Kasne knjige rado se upuštaju u pripovijedanje sličnih povijesti: tri mladića spašenih iz ognjene peći (Dn 3,28 – 95) i Daniel, spašen iz lavlje špilje; Bog, naime, uvijek spašava onoga koji se uzda u njega On to jamči svakome od svojih slugu kao što je to obećao svom narodu i svomu Pomazaniku (Ps 20,7). A psalmi nabrajaju sve Božje štićenike što ih Bog obično spašava kad ga zazivaju: pravednike, siromahe, ponizne, malene , progonjene, ljude čestita srca, klonule duhom i općenito sve one koji se boje. U svemu tome ima dosta oslonca za pouzdanje i poticaja na molitvu.

2. ZAZIVI BOGU SPASITELJU – Oni koji se mole zazivaju Boga oslovljavajući ga kao Spasitelja. On im je Spasitelj očajnih, Bog spasenja. Njihova se molitva sažima u jednu riječ: 'Jahve, spasenje nam daj', 'Spasi me i bit ću spašen'. Ono što slijedi općenito podsjeća na neke konkretne okolnosti, slične onima u kojima se svaki čovjek prije ili kasnije nađe: kušnja i tjeskoba, teška smrtna pogibelj, progonstvo od neprijatelja. Ponekad Jahve sam odgovara na prošnju nekim spasiteljskim proročanstvom (Ps 12,2.6). Inače, duša Izraelca ide i dalje od individualnih molbi, ona svojim željama zaziva eshatološki spas što su ga obećali proroci: 'Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda!' - (Ps 106,47). Jahve se i tu odaziva proročanstvom (Ps 85). Utjecaj poruke utjehe tako je velik da neki psalmi unaprijed pjevaju o očitovanju spasenja što ga je ta poruka navješćivala (Psalmi 96 i 98) dok drugi izražavaju nadu da će okusiti radost toga spasenja (Ps 51,14). U svim tim tekstovima vidimo kako se duša Izraela na pragu Novog zavjeta ustremila prema spasu što ga Krist upravo ima donijeti svijetu.

NZ Glava I – Objava spasenja

1. ISUS KRIST, Spasitelj ljudi

a) Isus se objavljuje kao spasitelj ponajprije činima prepunim značenja. On spašava bolesne i vraća im zdravlje, spašava Petra koji hoda po moru i učenike zahvaćene olujom. Najvažnije je vjerovati u njega: bolesnike spašava upravo njihova vjera i učenici doživljavaju prijekor zato što su posumnjali. Te činjenice već pokazuju kakva je ekonomija spasenja. Međutim, treba gledati dalje od samo tjelesnog spasa. Isus donosi ljudima mnogo važniji spas: grešnica je spašena zato što joj otpušta grijehe, a u kuću raskajanog Zakeja ulazi spas. Da bismo se spasilim moramo dakle s vjerom prigrliti evanđelje o Kraljevstvu (Lk 8,12). Što se tiče Isusa, spasenje jest svrha njegovog života: on je došao na zemlju da spasi što je izgubljeno; da spasi svvijet, a ne da ga osudi. Kad govori, govori zato da spasi ljude. On je Vrata: tko kroza nj uđe, bit će spašen.

b) Iz tih riječi vidi se da je spas ljudi sržni problem; grijeh ih dovodi u pogiobao da propadnu. Sotona je tu, spreman sve pokušati da ih upropasti i spriječi da se spase. To su izgubljene ovce, ali Isus je upravo zbog njih poslan: one neće više propasti ako uđu u njegovo stado. Međutim, spas što ga on nudi ima i svoju suprotnost: onome koji ne uhvati zgodu što mu se pruža za spas, tomu prijeti skora i nepopravljiva propast. Treba na vrijeme činiti pokoru ako se želi izbjeći propasti. Valja ući na uska vrata ako se želi pripadati broju spašenih. Treba ustrajati na tom putu do kraja. Obveza je odricanja takva da se učenici pitaju: 'Tko se onda može spasiti?' Doista bi to bilo ljudima nemoguće, za to je potreban čin Božje svemoći. Spas što ga Isus nudi pojavljuje se kao paradoks: tko se hoće spasiti, propast će; tko pristaje da propadne, spasit će se za vječni život. Takav je zakon, Isus mu se i sam podlaže: on, koji je spasio druge, neće spasiti sama sebe u času križa. Otac bi ga, dakako, mogao spasiti od smrti, ali on je upravo radi tog časa došao na zemlju. Tko potraži spas u vjeri u Njega, morat će ga dakle slijediti sve dotle.

2. EVANĐELJE O SPASU

a) Poslije uskrsnuća i Duhova poruka apostolske zajednice bavi se spasenjem što se ostvarilo u skladu s Pismima. Po svom uskrsnuću Isus je Bogom postavljen za 'vođu i Spasitelja'(Dj 5,31; usp. 13,23). Tu poruku potvrđuju čudesa što ih apostoli čine: ako se bolesnici spašavaju snagom Isusova Imena, to je zato što ne postoji nikoje drugo ima po kojem bismo se imali spasiti. Stoga se evanđelje i definira kao „Riječ o spasenju”, upućena prvo Židovima, a potom drugim narodima. Zauzvrat, ljudi su pozvani da vjeruju kako bi se spasili od ovog pokvarenog naraštaja. Uvjet spasenja jest vjera u Gospodina Isusa, zazivanje njegova Imena. Židovi i pogani u tom su pogledu u posve istom položaju. Oni ne spašavaju sami sebe; spašava ih milost Gospodina Isusa (Dj 15,11). A postoli, dakle donose ljudima jedini put spasenja. Obraćenici su toliko toga svjesni da sami sebe smatraju 'ostatkom' koji se ima spasiti (Dj 2,47).

b) Tom važnošću teme o spasenju u prvotnom propovijedanju razjašnjava se to što su evanđelisti Matej i Luka željeli naglasiti već od Isusova djetinjstva njegovu buduću ulogu Spasitelja Matej to dovodi u vezu s njegovim Imenu (Isus) koje znači „Jahve spašava” (Mt 1,21). Luka mu pridaje naslov Spasitelja Kod Luke Zaharija pozdravlja skori osvit spasa što su ga obećavali proroci, a Šimun pozdravlja pojavljenje spasa na zemlji iz jedne perspektive posvemašnjeg univerzalizma. Najzad, propovijedanje Ivana Krstitelja, koje se drži Pisama, pripravlja putove Gospodinove kako bi svaki čovjek vidio spasenje Božje. Uspomene što su se sačuvale u nastavku Evanđelja konkretno predočuju to očitovanje spasa koje će doseći vrhunac u križu i uskrsnuću.

NZ Glava II – Kršćanska teologija spasenja

Mada se apostolski spisi u opisu otkupiteljskog Isusova djela služe raznolikim rječnikom, može se pokušati sinteza kršćanske nauke oko ideje spasenja.

1. SMISAO KRISTOVA ŽIVOTA – Bog hoće da se svi ljudi spase. Upravo zato izašilje svoga Sina kao Spasitelja svijeta. Kad se ovdje na zemlji pojavio Bog naš Spasitelj, on koji je došao da spasi grešnike, onda su se očitovale ljubav i milost Boga našega Spasitelja jer Krist je svojom smrću i uskrsnućem postao za nas uzrokom vječnoga spasenja, spasiteljem Tijela koje je Crkva. Tako naslov Spasitelja jednako priliči i Ocu i Isusu. Upravo je zato evanđelje, koje izvješćuje o svim tim događajima, sila Božja za spasenje svakome vjerniku. Kad ga apostol navješćuje, on ima za cilj samo spas ljudi, bilo da je riječ o poganima ili o Židovima, od kojih se barem jedan ostatak spasio u očekivanju da se najzad spasi sav Izrael.

2. SMISAO KRŠĆANSKOG ŽIVOTA – Nakon što je apostolska riječ ljudima predložila evanđelje, oni moraju birati, a to odlučuje njihovom sudbinom: spasom ili propašću; životom ili smrću. Oni koji vjeruju i ispovijedaju svoju vjeru, bivaju spašeni jer je njihova vjera inače bila zapečaćena primitkom krsta koji predstavalja istinsko iskustvo spsenja. Bog ih spašava iz čista milosrđa ne gledajući na njihova djela, iz milosti dajući im Duha Svetoga. Od tog časa kršćanin mora vjerno čuvati Riječ koja može spasiti njegovu dušu; mora hraniti svoju vjeru spoznajom Pisama i činiti da ona donosi plod dobrih djela, mora se sa strahom i drhtanjem truditi da postigne svoje spasenje. To zahtijeva stalno vršenje spasonosnih kreposti po kojima će on uzrasti za spasenje. Nedopustiv je svaki nemar; spas se nudi u svakom trenutku života; sad je pravo vrijeme, sad je 'Dan spasenja' (2 Kor 6,2).

3. OČEKIVANJE KONAČNOG SPASENJA – Prema tomu, ako smo tako baštinici spasenja i potpuno opravdani, mi smo ipak još zasad spašeni samo u nadi, Bog nas je odredio za spasenje, ali po srijedi je baština koja će se objaviti tek na svršetku vremena. Nadaje nam se napor kršćanskog života jer nam svaki dan koji prođe približava taj svršetak. Prema tome, Spas u svkom smislu riječi treba promatrati u eshatološkoj perspektivi Dana Gospodnjega. Mi, koji smo već pomireni s Bogom smrću njegova Sina i opravdani njegovom krvlju, tada ćemo se po njemu spasiti od Srdžbe (Rim 5,9 sl.). Pojavit će se Krist da nam dadne Spas. Stoga očekujemo to završno očitovanje Spasitelja koji će dovršiti svoje djelo preobražajem našega tijela; upravo stoga je naš spas predmet nade. Tada ćemo biti spašeni od bolesti, patnje, smrti, zauvijek će biti dokinuta sva ona zla od kojih su psalmisti molili da budu izbavljeni i koja je Isus za svoga života pobjeđivao čudom. Dovršenje takva djela bit će u najvišem smislu pobjeda Boga i Krista. Upravo u tom smislu liturgijski uzvici Otkrivenja svjedoče:

„Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta."

(Otk 7, 10; 12,10; 19,1).” 27.06.2024. 18:50 (Dufour, str.1229)

„Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin (Lk 2,11).”