Novi cvat lipnja

 

Svjetlo mirise odnosi,

mada još si tu

kao doba što lipanj ga donosi,

novi cvate u proljeću.

Kažu da samci, ljudi

s duhovima razgovaraju,

da ih vide, a korak im bludi

kao da stvarnost osporavaju.

Molitva ti si moja, Isuse,

i život s kojim se provodim.

Moje si društvo, slatki okuse,

tvoju ja riječ za sebe porodim.

Nije li žalosno, nije li šteta

da neka osoba bude sama?

Takva opet je slika Boga sveta

koju ne vidiš dobro, zbori mi tama.

Ti si u srcu oganj i led na mom čelu,

kad me zovneš, odmah se pokrećem

i zaboravljam bol, migrenu cijelu,

čitavu dušu ka tebi okrećem.

Preskačem sve svoje brižne misli,

sve brige ti odnosiš i kroniku crnu.

Svi su zločinci pred tobom svisli,

a krošnja se rađa u novom zrnu.

Svjetlo je moje, ono vani, ono u meni,

ti sugovornik si takve ljepote;

da mi ne odgovaraš, a to me plijeni,

odakle stigle bi sve te divote?

01.06.2024. 19:29