Spustila sam svoje mreže,
pokrpane malo,
i predala molitve svježe
koliko je stalo
u te vremenske okvire
koji kneževati hoće,
ali rogovi im vire
rad' moje slaboće.
Stoga molim jače,
svjesnije i revno,
svaka koji plače
blagoslivljam dnevno.
Sve njih šaljem van,
van iz moga vidokruga
jer u Kristu imam stan
poput lanetova luga,
ali obaveze tvore,
zovu neprekidno
da mi se zatvore
obzori i polje vidno.
Kao da te ne znam
i tvoje strpljenje sa mnom;
moje mreže i moj plam
uvijek stignu za mnom.
I gdje ljeto stanuje,
tu je i naš dom.
Srce mi ne samuje
niti kad je mreža lom,
niti kad možda ne grizu
skakutave plave ribice,
niti kada sporo stižu
od te jave ptice.
Ta, sve je to u nama
jer smo skitnice u svijetu
koji nema toga plama
i ne poznaje poetu.
Sve ti dajem, Isuse, Bože moj
da načiniš što te volja;
za te ne odustaje ni sluga tvoj
rad' života slatka, bolja.
24.06.2024. 14:51
No comments:
Post a Comment
just do it