Narode, da se tebe stidim?
Što da reknem anđelima,
da ne čujem, da ne vidim?
Oni znaju kakav sluh mi duša ima.
Puče moj, ti, mišljah da si Krista stado,
mada sluh mi nije na usluzi bio.
Odvedoste od mene i staro, i mlado.
Krist me tješi, meni svjetlo svoje nikad nije krio.
A ja molim, još i vapim i pred njime plačem,
mada zna moj Bog koji pozvao je mene.
Hranio me manom, mladim trnjem ili dračem.
I od sunca rijetko bi mi dao sjene.
Riječ je svetinja nad svetinjama, zna se gdje ću ja.
Utjehu polažeš, Isuse, na postelju moju,
tražiš me da idem dalje, bosih stopa, siromašna sva.
Kamo god me šalješ, vodiš me u Dušu svoju.
09.06.2024. 16:56
No comments:
Post a Comment
just do it