Ponizan čovjek je uzoran i sretan čovjek, on je kao prazna posuda u koju se može izliti izobilje Milosti. Poniznost je suprotnost oholosti, a mi, ljudi, iako mislimo da smo skromni, vrlo lako se pretvaramo u oholice i u ljude koji imaju problema s taštinom. Naravno da nije dovoljno odlučiti postati ponizan kako bismo više dobili od Gospodina, to već liči na taštinu i neskromnost pa čak i na licemjerje.
Ponizan je skroman čovjek koji se ne pouzdaje u sebe već je na dobrom putu da se prepusti Božjem vodstvu, a Bog će ga učiniti svojim darovima još više poniznim. Poniznost je stav grešnog stvora pred Svemogućim, skrušen je jer ponizan čovjek zna da je primio od Boga sve što ima i da je uzgred još i grešnik i slab. On je zaista sluga beskorisni. Njega će Gospodin proslaviti. Poniznost je Božja, Kristova koji nas svojim poniženjem spašava i poziva svoje učenike da s ljubavlju služe svojoj braći kako bi se tako u svima proslavio Bog (Dufour, str. 907). No, tek kada čovjek zađe u godine i kada nakupi vjerskoga iskustva, tada može iskreno steći poniznost kakvu očekuje Isus.
Slovo Zakona ne može pomoći da se čovjek nauči poniziti pred Bogom i ljudima. Čovjek poželi biti ponizan i jako uspješan u svojoj poniznosti pa se ulaguje i glumi pred ljudima kao da nije u vezi s Bogom i kao da Boga ne vidi i ne čuje. To se pretvara u dobro poznato licemjerje i čisti formalizam (Dufour, str.493): religiozno licemjerje vara druge da stekne cijenu na račun svojih religioznih čina kojih namjera nije iskrena. Licemjer izgleda kao da radi za Boga, a zapravo radi za samoga sebe. Tako se i molitva, i post izopačuju zbog nastojanja licemjera da ih vide ljudi. U želji da spasi lice i obraz licemjer zna probirati Zapovijedi ili ih podešava lukavom kazuistikom, danas bismo rekli demagogijom. Tako ispada da cijedi komarca (siromašan narod), a devu proždire (svoju vlast i ovlaštenja, porezi i nameti) ili da Božje uredbe izokrene u korist svoje otimačine (korupcije) i svoje neumjerenosti.
Isus je ponizni Mesija poniznih i uglavnom je strpljiv i blag, ne lomi napukle trske, niti gasi stijenja što tinja, a zbog onoga što prepati, naviknu slušati. Moramo ući u školu milosrdnog Učitelja blaga i ponizna srca, moliti ga za skromnost, blagost i poniznost kako bismo postali kao jedan od onih malenih koje Isus proglašava sretnima i blaženima jer će baštiniti kraljevstvo nebesko. Gospodin je pravi čovjek koji je došao spasiti grešnike i bolesnike i ne ide za svojom slavom već se dotle ponizuje da učenicima pere noge. Isus, Božji Sin izništava se dotle da umire na križu radi našega otkupljenja.
Poniznost ide odmah uz vjeru, nerazdvojive su.
Ponizni dobiva oprost od svojih grijeha i preko njega se očituje mudrost Svevišnjega. Poniznu Djevicu, koja samo želi Bogu služiti, Bog je učinio majkom svoga Sina, našega Gospodina te je okrunio za kraljicu neba.
Slabi se otvaraju moćnoj Božjoj milosti koja nikada ne ostaje jalova. 19.06.2024. 10:00
Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome.
No comments:
Post a Comment
just do it