Vršnjačko nasilje i senzibilizacija javnosti

 

Roditelji, vrijeđate li dostojanstvo svoje djece, dajete li im pogrdne nazive i grube opomene ili batine, čuvate li svoje obiteljske tajne za dobrobit djeteta ili da ga ne izgubite?

Pretjerani strah u djetinjstvu, opravdani ili neopravdani, može voditi dijete u retardaciju, može se razviti kao narcisoidnost, paranoja bizarnost, tiranija, opsesivnost, a za to sve danas postoje dobre terapije i lijekovi. Što bolesnik ima bolju psihološku sliku, što bolje je naučio razlikovati i znati što je dobro, a što je zlo, lakše se liječi.

Dva bolesnika s istim simptomima mogu jako različito reagirati na isti lijek. Tu značajnu ulogu ima marljivost, plemenitost, obrazovanje, to jest lijenost, sebičnost i neukost kada bolesnik ne razlikuje čistoću od bluda, niti ako je u braku. Ovdje se govori o mentalnom zdravlju. Neka osoba ne mora biti negativna i neodgojena, a da je ipak duševni bolesnik koji pati u psihi.

Ako isprepadate dijete tako nelogičnim riječima i naredbama kakve ima rodna ideologija, bolest se pretvara u tešku psihozu već u ranoj dobi. Na žalost, i djecu ubijaju ako se počnu raspucavati s oružjem u nekoj školi. A neki promatrači pomisle da je tako najbolje za dijete, da se ne muči čitav život. Sve samo da se ne otkrije grijeh u obitelji, da ne dođe do razvoda jer za neke je to velika sramota. I strah da će izgubiti ženu, muža, djecu, imanje, a možda i završiti u zatvoru ili u umobolnici.

Još jednom na žalost, javnost u cijelom svijetu slabo je senzibilizirana za takvu djecu, i kada odrastu na lijekovima, ne mogu se socijalizirati, pedeset posto su odgovorni pacijenti za svoju resocijalizaciju, a pedeset posto je odgovorno društvo.

Mnogi nešto znaju, ali se ne usuđuju reći javno jer ih je strah od odbacivanja i nerazumijevanja okoline. Kada neki bolesnik napomene da je bolestan i da mu je potrebno malo pomoći i razumijevanja oko povratka u društvo, tada mu govore: „Ma, nije to ništa” što je vrlo neozbiljno i neodgovorno od strane javnosti koja o sebi ima idealizirano mišljenje.

Bolje je biti bolestan i sam, nego ući u društvo koje neprekidno ogovara ljude, koje laže često pa se brani da se samo šali, koje priča vulgarne viceve, morbidne viceve i šale, koje psuje. Tako sočnih psovki nema kao što su vjerske psovke. To pogani prvo nauče o kršćanstvu pa ga zaobilaze u velikom luku.

„Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi,
niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo,
2 nego su opačine vaše jaz otvorile
između vas i Boga vašega.
Vaši su grijesi lice njegovo zastrli,
i on vas više ne sluša.
3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle,
a vaši prsti u zločinima.
Usne vam izgovaraju laž,
a jezik podlost mrmlja.
4 Nitko s pravom tužbu ne podiže,
niti koga sude po istini.
U ništavilo se uzdaju, laž kazuju,
začinju zloću, a rađaju bezakonje.

5 Legu jaja gujina,
tkaju mrežu paukovu;
pojede li tko njihovo jaje, umire,
razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.
6 Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti,
ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom.
Rukotvorine su njihove djela zločinačka,
rukama svojim čine nasilje.
7 Noge njihove u zlo hitaju
i brze su da krv nevinu proliju.
Misli su im misli zločinačke,
pustoš i propast na njinim su putima.
8 Put mira oni ne poznaju,
na stazama njihovim nema pravice.
Iskrivili su svoje putove,
tko njima kreće, mira ne poznaje.

9 Stog se právo od nas udaljilo,
zato pravda ne dopire do nas.
Nadasmo se svjetlosti, a ono tama;
i vidjelu, a ono u tmini hodimo.
10 Pipamo kao slijepci duž zida,
tapkamo kao bez očiju.
Spotičemo se u podne k’o u sumraku,
sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.
11 Svi mumljamo kao medvjedi
i gučemo tužno kao golubovi.
Očekivasmo sud, a njega nema,
i spasenje – od nas je daleko.

2 Jer mnogo je naših opačina pred tobom
i grijesi naši protiv nas svjedoče.
Doista, prijestupi su naši pred nama,
mi znademo svoju krivicu;
13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu,
odmetnuli se od Boga svojega,
govorili podlo, odmetnički,
mrmljali u srcu riječi lažljive.
14 Tako je potisnuto pravo,
i pravda mora stajati daleko.
Jer na trgu posrnu istina
i poštenju nema više pristupa.”

Iz 59,1-14 Psalam

„19 Sa zapada vidjet će ime Jahvino
i slavu njegovu s istoka sunčanog.
Jer doći će kao uska rijeka
koju goni dah Jahvin.
20 Ali doći će otkupitelj Sionu,
i onima od sinova Jakovljevih
koji se obrate od svog otpadništva,
riječ je Jahvina.” Iz 59, 19-20