Savjetnik divni, Knez mironosni,
to si stameno u meni, Kriste, ti.
Obrazi su moga lica ponosni i rosni,
a pod njima sa mnom plaču svi.
Suzna je mnogima ova blatna dolina,
puna umjetnoga cvijeća i plastične kamilice,
a tako je bukteća mi bila moja kotlina;
sve odjednom stuštilo se da uginu ptice.
Ti si hranio ih mojom vjerom, nadom punio si žedne kljune;
one gnijezda svoja napustile nisu.
Letjele su podno zamračene lune
dok su kiše padale po ovome klisu.
Moja vjera, to si ti, kraljevstvo nebeskoga svoda.
Tvoja riječ života što zbog mene s neba siđe,
donijela mi bezgranično mnogo ploda
pa mi krošnja bujna, pa mi golubica priđe;
al' i makovi su krasni sudba ona crna
što zaraste u duhovnostima koje nisu se ponadale.
Kralju pravednosti, Kneže umiruća zrna,
mnoge sjemenke mi plodnom tlu već popadale.
26.08.2024. 19:40
No comments:
Post a Comment
just do it