Tvoja riječ mi prisna
nakon svih tih dana
kao ova pjesma kišna.
Da je vino, da je Kana
pa da otvoriš mi pute
u kraljevstvo svoje
da dodirnem tvoje skute
gdje se ruke roje
tvojih sljedbenika
i vjernih ti učenika,
grešnika i bolesnika,
sve budućih mučenika.
Eh, da nježnost mi podariš
što je srce Majke ima,
da mi život ne pokvariš
što je tako težak svima.
Ti si mi Baština i Čaša,
bar još jednom opet me se sjeti
poslije spora rastajanja naša
kad su bili ovdje i svi sveti.
Da ti milosrđe još pohodim
kakvo dijelila bih poput srebra;
da se opet ja porodim
tu, iz tvoga probodena rebra
i da stvaram beskonačno
dobre želje, dobru volju;
da mi srce bude probitačno
i da spoznam nadu bolju.
12.06.2024. 20:45
No comments:
Post a Comment
just do it