POSVETA abc

 

37. POSVETA abc

poezija 12

Kazalo:

Božji dar 

1

Kaljuža 

Križevi slave

2

Ljubavna geografija

1

Miris tamjana

1

Nepokolebljiva

Nešto bolje 

2

Posveta

Pozdravi daljine

2

Sretna što te znam 

Strah Božji

2

Božji dar

Prašnjava srca još od prošla ljeta

sanjam budna, očekujući kiše

da isperu s mene obećanja sveta

kako iz njih nastalo bi nešto više,

više od svih nastojanja ili truda.

Iscrpljena spadam s nogu od vrućina,

čekam uslišanja kao valovlje spruda

koje mi donosi zrnca pijeska iz dubina.

Znam da bure slatke dolaze polako,

da mi nose kapljice svježine;

oduvijek je sa mnom bilo tako,

uvijek jesen oslobađa me težine

kojom ljetno sunce staru kožu prži.

Uspomene češće padaju na tjeme,

sve ih više ima što ih kičma drži,

sve je lakše zbaciti to breme,

pustiti ga vjetrovima da ga nose.

Ne čudim se kada ovaj svijet izgori,

kada sve probleme oluje pokose,

kada Bog i sa mnom progovori,

kada daruje mi ispunjenje obećanja.

Lijepo li je biti siromahom,

primati na ruke izobilje uslišanja,

prodisati samo jednim dahom.

Neću reći da sam sitan prah,

sjetit ću se svojih uspjeha i dara,

one moći kojom izbjegavam krah,

one sile koja neumitno stvara.

Vjerujem si jer mi Nebo daruje poslanje

i vjerujem Bogu koji vjeruje mi spretnosti;

život nije odmor nego putovanje,

moj je život ime moje vječnosti.

16.09.2016. 04:31

Kaljuža

Kada krenem jednom spuštati se niz to brdo,

gorjet će mi strpljenje pod petama

koje skupljala sam kao divlje krdo

retardiranih zmajeva u četama

koji totalno su ludjeli u meni bezkonačno

dok sam trudila se svijetu nešto reći,

postavljati pitanja oprezno i mlačno,

a šutnja me svijeta nije prestajala peći.

Uspinjala sam se samo snagom

dobre volje i prekaljene samokontrole

dok su drugi lako išli mojim tragom

iako svi imali su visoke škole.

Sad se pitam zašto su me tlačili

kad su znali da sam nesposobna,

zašto su mi napredak zavlačili,

nudili mi znanja kobna

mjesto da su samo rekli mi sljepoće,

pustili me krčiti mi dio svoga puta.

Zašto pričali su ‘sve se može kad se hoće’

i postavljali mi pravila prekruta.

Kada krenem raspuštati si moje zmajeve,

gorjet će sve trulo na toj cesti,

stvorit ću si vatrene krajeve

i na svoje mjesto sjesti

makar ja sam smiješna neznalica.

Silni mozgovi samo će se rastopiti,

velika su znanja samo pusta trica,

u kaljuži mojoj će se utopiti

gdje uglavnom  njina zloba obitava

i prokletstvo umišljenih pametnjakovića

dok ja gledam  u nebesa plava.

Tamo sjedim i uživam anđeoska bića.

13.02.2015.  08:55

Križevi slave 

Tiho sam pjevušila melodiju

ova rana jutra, topla poput spokoja

što ga imam ja u tebi, Kriste, tu

gdje pronađe se još i zvijezda po koja.

Iz mog sna je izašla i prije probuđenja

poput one davne slike snene

nakon koje sam zadobila oslobođenje

od sva životna mi otuđenja.

Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana

kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?

Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana

i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.

Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive

zbog ta socijalna statusa u okolini

što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive

u kotlinskoj svjetovnoj dolini.

Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,

visoko sam odnesena kao ptica bila,

iznad površine koju čini ocean i more,

daleko od lomače što se dolje svila.

Morala sam doći do vlastita daha,

već je bio krajnji čas za dušu,

posljednji trenutak bez imalo straha

od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;

to je bilo naravno mi stanje forme.

Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,

mene čitavu do nadnaravne norme,

a sve Milost Oca bila je na djelu.

Padala sam poslije i lelujala duboko,

odmah križ sam ponijela na plećki.

Križ je odnio mi osjećaj visoko,

više nije bilo lutrije, ni srećki.

Svi su sveti vodili me Gradom

i križeve mi slave svoje pokazivali,

a ja gledala sam, pratila ih kradom.

Isto kao danas, oni me dozivali.

21.06.2024. 12:20

Ljubavna geografija

Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,

sad mi treba samo molitveni duh

kojime bih popunila silne one prazne stranice

koje zjape kao neki gladan trbuh,

koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,

tvoja sjećanja na majku il’ na mene

pa su postale već dio slavne povijesti

koja stići će nas, okružene

tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,

snažnoga od kore debele i trudne,

ove zemlje koja nam je zajednička

makar nosi razdaljine grdne;

opijene će nas naći oceanima i zaljevima

kao kada ribar morske začuje sirene

pa će odvesti nas kraljevima

kako bi nas vratili u stijene,

a tamo, opet naći ćemo lađe,

one male od ista papira

na kojemu spremam svoje sađe

da te stihom tiho diram.

Eto, samo zato otvaram pjesmarice,

samo zato trebam život cijeli,

plamen svijeće, dušu splavarice,

moga Boga koji s nama dijeli

ovaj svemir točno na pola

da bi s one strane bio ti,

da promatrala bih Mala kola

da nam nađu se životi.

26.02.2015. 01:19

Miris tamjana

Nevidljiva ruka spušta se na me

poput omorine guste,

a dah povjetarca sjeda na rame.

Strašne su, lijepe minute puste

kad u samoći ćutiš oluju,

a nikoga nema u zaklonu tom

i nikakve uši ti srce ne čuju,

mada već slutiš veliki lom.

Netko na tebe misli ili te sanja,

možda te zove u molitvi svojoj

i, kao što srce se u vijeke klanja,

tako se zbori o brodici tvojoj.

Da toga nema, da se ne moli,

svijet bi pomračio čitavo tlo

ove zemaljske sreće i boli,

raslo bi, bujalo svako zlo

što nije od svetaca, niti od Boga

koji održava dobro po svuda,

ljepote svemirska kruga toga,

spašava djecu od smrti i bluda.

I ljudi se množe, i Crkva se širi

što je tim Duhom pronosi Bog

da tamjan uvijek i svugdje miri,

pali se molitvom puka svog.

I Riječ se susreće, i Pismo se čita,

Milost se blaguje Isusa Krista.

Netko za tebe moli i Boga pita

dok te oluja odnosi poput lista.

08.07.2021. 17:58

Nepokolebljiva

Radost je uvijek tu,

kao tlo je prisutna,

gleda svaku nevolju,

tako tankoćutna.

Ona drži moje stope

da ne skoknem predaleko,

čuva sve moje sinkope,

i od koljena je nedaleko.

Ona prati moje srce

da me tuga ne zavede,

da se dlanovi ne zgrče,

da me golubica ne odvede.

Kad u dušu stigne nota,

ona mi je jaka straža

i kad stih se sav omota,

od svega mi ona draža.

Uskrsnu kako je rekao

Bog naš, Svevladar,

i tu radost mi je stekao,

spustio je na me kao dar.

21.06.2024. 00:22

Nešto bolje  

Pronašla sam želju, želju jednu,
želju višu od planina i visina,
da premostim ovu provaliju bijednu
što me uvijek vuče kao kraljica nizina.

Kako lako propasti je u stare okvire,
u okvire što ih čini pohlepa i blud;
napiti se grijeha iz baruština što vire
iz tih svih dolina koje su po svud.

Kako lako propasti je niza sve strmine,
otkotrljati se nizbrdo gdje stihija vlada,
gdje su opravdanja za sve humane krivine;
nikada ne spoznati tajnu nebeskoga grada.

Tako teško, mukotrpno boriti se silom težom,
raširiti krila koja rađaju se sveđ u letu,
ne dopustiti leptirima da te vuku svojom mrežom,
ne dati da savjest prorokuje sudbu kletu

već se nositi i pritiscima odozgora.
Kad te tlače oblaci i sunčane strijele
što ti pale moždane i moć ti izgovora,
ostaje ti samo dići se za borove i jele,

ostaje ti samo naći gnijezda sokolova,
ne zbog toga da se nađeš na vrhuncu
nego zato da se pentraš kao putnik iz dolova,
da se suprotstaviš zlatnom bratu suncu,

tražeći od njega samo miris ozona
kako bi te nosila novija iskustva,
kako bi se suprotstavio svim zakonima Krona,
zakonu materije i tvari, zakonu prisustva

različitih duhova i sablasti strašnih.
Samo želja može te izvući
iz jaruge bezvoljnosti, iz sjećanja prašnih
koja bi te samo još više dotući.

Nije želja da postigneš puno, da narasteš
već da nađeš samo malo dobre volje
koja potiče te da proklijaš, da izrasteš
u toj slaboj, tihoj nadi da postoji bolje.
‎četvrtak, 2. ‎studenog ‎2017. 12:43:20

Posveta

Ostajem bez daha

od siline prosvjetljenja,

poštovanja, sveta straha.

Svjetlo Tvoga porođenja

nudi sve što želim ostaviti

da se posvećeno u me vrati.

S vjerom da ćeš proslaviti

svaku dušu i nevine vlati,

ne moram Ti, Kriste, prići

jer u meni još od prije jesi.

Sad se rađa i meni će stići

sve što prošlost moju resi,

što k budućnosti me zove.

To je žiće, bitak, postojanje moje

u to vrijeme neke zemlje nove

gdje nebesa daju anđeoske poje.

Znanje mi je potrebno za sada,

mada jednom i to će uminuti.

Znatiželja mojom dušom vlada:

hoće li mi uvijek tako sinuti?

Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,

hvala Ti što jesi, što Te znam.

Sada poželjno je za me stanje to

kada dobro je da čovjek nije sam.

Za Tobom ću dalje, kako bilo,

možda u samoći bijela svijeta

u kojem se Danas ne bi zbilo

da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.

24.12.2020. 23:09

Pozdravi daljine

Moji snovi više nisu moji,

opor miris dima od duhana

obuzeo mi je svakodnevnost

u svim pokretima, ako ima koji;

ne mogu ni doći do dućana,

tolika je na mom tavanu sad revnost.

Iz daljina stiže lahor od blaženstva,

nosi mirise od oceana i od mora

dok na žalu netko kamenčiće gazi.

Šaljem tamo malo svoga ženstva,

malo pijeska što se trusi odozgora

i dok Djevica u molitvi na mene pazi.

Imam kamenje u škrinjici od uspomena

što u duši mojoj časno mjesto drži.

Svakoj plaži dobro dođu sve te tvorevine.

Vjetar nosi poruke od opomena

pa se trzam kao da me ono sunce prži,

a zapravo, tu sam sama usred piljevine.

Hvala, majčice ti, koja me prisjećaš

da je molitva neizvršena

i da sam se izgubila sva od jake treme.

Ti za mene, ti i sa mnom sve osjećaš

jer si duša čista, savršena

koja pomaže mi nosit svoje breme.

Ti ćeš reći Duhu Svetom

neka nosi moje pozdrave daljine,

moje poljupce i zagrljaje za taj žal

što mi pada na pamet i s ljetom.

Kiše past će uskoro s visine,

a mi doći ćemo svi na vrijeme za tvoj bal.

22.06.2024. 13:17

Sladak život

Spustila sam svoje mreže,

pokrpane malo,

i predala molitve svježe

koliko je stalo

u te vremenske okvire

koji kneževati hoće,

ali rogovi im vire

rad' moje slaboće.

Stoga molim jače,

svjesnije i revno,

svaka koji plače

blagoslivljam dnevno.

Sve njih šaljem van,

van iz moga vidokruga

jer u Kristu imam stan

poput lanetova luga,

ali obaveze tvore,

zovu neprekidno

da mi se zatvore

obzori i polje vidno.

Kao da te ne znam

i tvoje strpljenje sa mnom;

moje mreže i moj plam

uvijek stignu za mnom.

I gdje ljeto stanuje,

tu je i naš dom.

Srce mi ne samuje

niti kad je mreža lom,

niti kad možda ne grizu

skakutave plave ribice,

niti kada sporo stižu

od te jave ptice.

Ta, sve je to u nama

jer smo skitnice u svijetu

koji nema toga plama

i ne poznaje poetu.

Sve ti dajem, Isuse, Bože moj

da načiniš što te volja;

za te ne odustaje ni sluga tvoj

rad' života slatka, bolja.

24.06.2024. 14:51

Sretna što te znam

Gledam tvoje nebo kao da je olovno
i sviđa mi se sivo-modra boja
i vedrina poslije dažda.
Ne prodaješ ono što je polovno
i to nije roba bilo koja,
daruje se sada i za vazda.

Dijelim s tobom taj lebdeći zrak
kao da ja imam jaka udjela
tamo negdje, već od prije.
Divan li je ovaj ljetni sumrak,
u to sve sam i od sebe unijela
dok mi hladan lahor brije

po sljepoočicama, umornim od nečega.
Nije da te želim uznemiriti
već opuštam sve mišiće
kojima je dosta šetnje, dosta svega
što bi moglo lako ih raspiriti
kao neka obaveza ili jako piće

ili, još i bolje, kao stara ljubav prva.
Ona dobra je za pokretanje
isto kao i za malo sna,
ona kao da je sva od meka drva
koje sad izgara kao sjećanje
što mi uvijek svježe snage da.

Gledam tvoje tornjeve od srča,
streme u vis kao neka pobjeda
i sretna sam što te znam
dok se duše lome sve od grča;
nikakva ne smeta tebi objeda,
nikakav ti nije ravan plam.

‎srijeda, ‎24. ‎svibnja ‎2017.  20:34:12

Strah Božji

Oko mene vjetrovi slobode,

uz mene i baklja, sva u plamu

dok se moždane mi bude

da se neke nove misli rode

i da rasprše mi neizvjesnu tamu;

budući, a isti život da se zbude.

Budućega nema osim ralja

od kojih se mučna bol porađa,

samo jedna stara riječ se vrti:

sve to nije ništa ispred velikoga Kralja

što Ga čak i moja muka još pogađa

da me vodi preko svoje svete smrti

da me pustinja zazebe i ohladi,

da me istim vjetrovima svu izlaže,

da me može ognjem tim prosvijetliti,

da se staza moja otvori, pomladi

kako prošla bih sve lakše pokraj straže,

kako uspjela bih moždane provjetriti,

kako saznala bih zašto sam u koru

gdje pripada čitavo mi biće,

zašto tako lutam širokim vidicima,

zašto rado prilazim sve bliže dvoru

kada ponoć, kada jutro sviće,

zašto more mene stihovi u Svitcima

kada nisam tako bogata i sita

i tako se krasno siromašim,

i kad nemam drugih razloga

kada god me netko to upita;

zašto se u miru tom prestrašim

samo svoga Kralja, jedinoga Boga.

10.09.2019. 20:15

Sunovrat

Novu odu ću ti ispjevati

kad iz mojih vena

bistra ljubav počne istjecati

koja uspne se iz sjena

s kojima si silazio mraku

da iz groba mi doneseš

poruku nebesku, jaku;

da nutrinu mi pometeš.

Oblake si izgužvao kao vatu

i nosio ih u naručju svome.

„Živi!”, rekao si sunovratu

kao da govoriš srcu mome.

Bijaše to carstvo neba

što si bacio ga prema meni

da bih spoznala što treba;

opet viknuo si „Kreni!”

kao da sam zdrava, izliječena.

I da nećeš oduzeti niti zere

toga blaga, kao izgnječena,

što me uzdignulo poput vjere

koja nosi srca u nebesa.

Bile su tu katakombe crne,

Jakovljeve ljestve sviju poetesa

kojima sam koračala poput srne

koja prebiva u tvojim grudima.

Isuse moj, rekoh ti da hodiš

prema obalama i svim sprudima

gdje pustoši slatkom plodiš.

Nađoh izgubljeno biserje

i probudih se u tom trenu.

Nosilo me neizmjerje

po valovitom terenu.

23.06.2024. 22:02