Družba vječnih pjesnika

 

Dijelio je tebe, Kriste,

darovao mi posinstvo

da bih bila klase iste

s kojom dolazi jedinstvo;

postadosmo s Duhom jedno.

Rekoh ne mogu se izgubiti,

vratiti u stanje bijedno

jer te moram izljubiti

svaki put kad silaziš

i dok te blagujem,

iznova mi prilaziš

da te s njim oplakujem.

Da se uskrsnuću radujemo

duboko iznutra,

kao djeca plandujemo

čekajući sutra.

Ne znam gdje sam tu,

ali znat ću gdje mi duša

stanuje na rajskom tlu

što strpljenje moje kuša.

I, kada otprhnem lako

kao što se rastaje i dijete,

naći će me biće svako,

čak i oni što mi prijete.

Spoznat ću po tajnom znaku

i po imenu tom što ga dadoh

dok još bijah dušik zraku

to posinstvo u kojega padoh.

Molitva je svaka svoja,

ali ova bit će samo mir i red

koju zbori službenica tvoja

da sačuva anđeoski slijed

neraspadljivoj si bivstvenosti

što u ljubavi je prepoznala

već odavno takve nevinosti

što je Djeva nam zauvijek dala.

25.06.2024. 17:28