Kršćanska vjera u procesu stvaranja svijeta
Nadogradnja postoji za živo ljudsko biće, biće koje se nalazi u svjetlu i osjeća se tjeskobno kad spozna da je negdje tama jer kad jednom okusiš život i svjetlo, tamu više ne želiš podnositi, mada si većinom i ti sam bio u toj tami.
Život i svjetlo je ono što raste i što se množi, to je gradnja koja je samo jedan detalj u kompleksnom procesu stvaranja.
Bože, Gospode, mi svi kažemo da si stvorio svijet, da si stvorio čovjeka, a ne vidimo da ti to sve i sve nas još uvijek stvaraš. Ti stvaraš svijet, ti stvaraš od nas i svega što je tu, stvaraš kraljevstvo nebesko.
Opeke nisu žive, one su stvari koje ljudi slažu i lijepe jednu na drugu. Tako, opekama je svejedno jesu li na tlu ili su element nadogradnje na nekim drugim opekama.
Ali čovjek! Čovjek je remek – djelo, živ je i ispunjen svjetlom, on je svjestan da raste i sazrijeva te da sam doprinosi svom rastu i sazrijevanju, svojoj nadogradnji u zajedništvu.
Kakva Milost!
Dok ti, Bože, gradiš kraljevstvo još od početka svijeta, svijetlu građevinu živih ljudi, mi istovremeno, u životu s tobom, gradimo svijet i sebe, i naše zajedništvo, zajedno s tobom u suradnji, u kojemu težimo biti jedno.
Ti si Svjetlo, ti nam daješ da vidimo ono što ćemo biti i što postajemo. To je naša vjera koju si nam ugradio i pomoću koje slažemo opeke naših života i zajedništva.
Bože, kad ne bi bilo vjere, ništa ne bismo znali, ne bismo imali život i svjetlo, bili bismo nesvjesni poput opeka kojima netko manipulira.
Jer ti ne želiš, Isuse, nesvjesne ljude iz tame, tama nema ulaza u kraljevstvo nebesko.
Stoga naše svjetlo moralo bi jačati i širi se po svojoj prirodi iznad svakoga očekivanja jer Svjetlo si ti, a znamo da si u prvom redu Izobilje.
Mi ćemo rasti jer imamo izobilje života i izobilje svjetla pred nama i u sebi, a ti ćeš nas uvijek iznenađivati sve većom količinom i kvalitetom života. Patnja u tome kraljevstvu što ga gradimo dolazi stoga što ljudi rastu iznad svojih očekivanja i vjerovanja, to su ostaci staroga prebivanja u tami, to je bolno proživljavanje nadogradnje jer što si više u svjetlu, to više boli tama kad se dogodi, to je sazrijevanje.
„Ja sam došao da svjedočim za istinu (Iv 18,37).”
Ipak, svjetlo u kojemu hodamo, svjetlo vjere trenira nas, vježba nas i podučava dok Isus moli za nas Oca nebeskoga da nas sačuva od tame.
Kršćanska vjera, dakle, nije samo nekakva religioznost za zabavu i zavaravanje, to je organ, važan organ čitavoga našeg organizma. Ujedinjeni smo tom vjerom s Isusom, raspetim i uskrslim. 24.06.2024. 10:38
„Došao sam zato da život imaju,
u izobilju da ga imaju (Iv 10,10).”
No comments:
Post a Comment
just do it