Otmica

Navještenje Gospodinovo ili Blagovijest može se uzeti k srcu zdravo za gotovo, doslovno. Imam pred sobom Lukin izvještaj koji me ostavlja bez riječi, kao da gubim nadahnuće za razgovor, za sve osim za zahvaljivanje i slavljenje Boga, toliko je lijep događaj kada Bog zaprosi Bezgrešnu, kada je, zapravo, otima iz zaručničkih Josipovih ruku, kada je otima iz naručja oca i majke, kada je izuzima iz naroda, kada Bog otima Mariju čitavoj zemlji i svijetu i, konačno, kada Bog otima Mariji njezine zemaljske planove i nakane, ali joj ih vraća obilno oplođene.

„U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija” - Lk 1,26-38.

Na polovici kalendarske godine, u centru zbivanja Bog pripremi mjesto i vrijeme događaja za kakvoga se priprema svaki čovjek s posebnom pažnjom. Sve je Bog pripremio, sve je lijepo uredio i ukrasio, dekorirao je uvjete i preduvjete da ništa ne krene po zlu: izveo je Izraela iz Egipta, uz pomoć Mojsija, iz ropstva; naučio ga je slobodi i samopoštovanju; dao mu je patrijarhe po kojima se predstavljao kao Bog Abrahama, Izaka i Jakova, očeve svome Izabranom narodu po kojemu se ima spasiti čovječanstvo od grijeha, konkretno, od smrti; dao je Izraelu svoju riječ, svoja obećanja i zajednička pravila, načinio je od svoga naroda sinove svoje koji postadoše uzorak svim ljudima za način života i ophođenja, to jest, unio je jednu vrstu kultiviranosti u povijest čovječanstva; na polovici prve polovice ljudskoga vremena izabrao je narodu najboljega kralja, poniznog ratnika i pjesnika Davida po kojemu su proroci u narodu naviještali dolazak Mesije, svojega Pomazanika koji će djelovati za povijest spasenja, kojega su svi očekivali svaki dan iznova, za kojega je svaka djevojka u Izraelu imala nadu postati mu majkom i odgojiteljicom.

Nikada niti jedan čovjek staroga Izraela ne bi rekao da bi majka Spasitelja mogla biti samozatajna i skromna djevojka Marija iz Nazareta. Tko bi pomislio da će okupatori Božjega naroda proglasiti baš tada popisivanje stanovništva te da će se Sveta obitelj naći u Betlehemu gdje se rađa Mesija, kako su proroci govorili?

Iz Nazareta se nije očekivalo ništa, a i pripadnici naroda su već gubili vjeru i nadu.

Marija je tek bila zaručena s Josipom iz doma Davidova.

Tko bi ikada pomislio da će otac Svete obitelji imati drugo mjesto po redu i zakonima, iza svoje zaručnice Marije koja će Božjim zahvatom postati glavna nositeljica najdivnijega događaja – Gospodinovoga naviještenja?

Ipak, Josip preuzima dostojno svoju zadaću zemaljskoga oca iz kraljevske loze Davidove od koje je najavio Bog da će se roditi Mesija.

Tko bi pomislio na Mariju iz Nazareta?

Pomazanik Božji morao se roditi od plemena Davidova i to u Betlehemu.

Bog je svoje zamislio i odredio.

Postavio je majčinstvo u prvi plan, ne samo zato da bi u ono vrijeme Isusova Crkva postala Majkom kršćanima već sigurno da bi uzdigao rađanje i stvaralaštvo daleko više nego što bi se ljudi na zemlji toga ikada sjetili i prihvatili: dostojanstvo sinova Božjih žene dijele jednako s muževima gdje majčinstvo poprima izuzetan značaj, a ne umanjuje zadaću očinstva koje mora nositi vjeru čitave obitelji i cijeloga naroda.

Bog je izabrao sebi Majku i zemaljskoga oca, pravednika svojega, Josipa, a izabrao je i rodicu Elizabetu koja će roditi Božjega proroka Ivana Krstitelja.

Bog je dakle izabrao sebi idealne ljude za idealne uvjete, načinio je od njih sjeme i začetak buduće vjere, izabrao je sebi temelje Crkve, kasnije i dvanaest apostola; Gospodin je izabrao u Duhu Svetome izvorište svekolike vjere čovječanstva pomoću koje će izvršiti obećanje što ga dade praocu vjere, Abrahamu, i s kojom će se prignuti svako koljeno na zemlji Njegovom Sinu i Pomazaniku, Kristu.

Bog je odlučio posaditi sjeme svoje ljubavi u dobru i plodnu zemlju koju je priredio za svoju Zaručnicu.

Naravno da je za taj događaj jedini bio pogodan anđeo Gabriel, Marijin anđeo. Marijino svjetlo od svjetla u kojemu je već do tada živjela ta mlada djevica.

Naravno da je Bezgrešna Djevica Marija lijepo mogla razgovarati s anđelom Gabrielom u Duhu Svetome.

„Anđeo uđe k njoj i reče: 'Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”

Bog se predstavlja Mariji po njezinom anđelu Gabrielu koji je proziva kao „Milosti punu”.

„Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No, anđeo joj reče: 'Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.”

Tako, dakle, Bog te je našao svojom, Marijo. Je li ti zatreperilo srce kada se udostojao zasvijetliti u tvojoj maloj sobi i u tvojoj naintimnijoj dubini kada nisi, u redovnoj molitvi, niti pomišljala na tako nešto? Znala si da si Božja, da si Njegova i da je On tvoj Bog kojega si redovno molila za budućnost i za narod o kojemu si učila od malena, o kojemu si učila da Ga nikada nećeš iskušavati i koji te je podučavao poniznosti srca? A sada, našla si milost u Boga svoga. Ne samo da si ispunjena milošću Božjom već ti je poslao i anđela:

„Evo, začet ćeš i rodit ćeš sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca Njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i Njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

Je li ti se potpuno otvorilo tvoje veliko srce više nego što si mogla ikada vjerovati da se može ljudsko srce ispuniti ljubavlju Duha Božjega? Jesi li spoznala ljepote i divote svoje vlastite poniznosti, velike poniznosti, trajne poniznosti i ustrajnosti u molitvi Bogu; jesi li spoznala što je tvoj Bog za tvoje i bilo čije vjerno i ponizno srce, da je Veličina beskrajna, da je bezgranična ljubav Njegova?

„Nato će Marija anđelu: 'Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?'.”

Prostodušno, onako kako si to mogla samo ti, Bezgrešna Djevice, zabrinuto si pitala Boga svoga kako da ostvariš Njegove nakane kao da sve ovisi dalje o tebi, kao da tvoj Bog nema vremena za daljnja obrazloženja, kao da tvoj Bog koji te, evo, prosi za svoju zaručnicu, nema još neke nakane s tobom? Od sada ćeš zauvijek ostati u Njegovom naručju.

„Anđeo joj odgovori: 'Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti.

Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.

Ta Bogu ništa nije nemoguće.”

Može li se išta još pitati vjernik i jesi li se ti, Prečisto srce, Marijo, išta još mogla pitati ili je tvoje zbunjenosti potpuno nestalo, barem na tren?

„Nato Marija reče: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!'

I anđeo otiđe od nje.”

I tada je tvoje veliko, nevino srce počelo prebirati svoje doživljaje i veliki događaj za narod.

Tko bi pomislio da je Mariji bilo potrebno samo jedno kratko pojašnjenje od kojega čitav svijet danas ima neopisivu korist; tko bi se snašao kao Marija?

Bog je Mariju oteo i zaprosio da bi nam mogla svojom suradnjom u Božjemu planu spasenja dati Isusa, Spasitelja, a tada nam ju je vratio kao jedinu pravu Majku.

18.03.2020. 19:22