Nesretno voće

I sada, evo, plačem, plačem od sreće

jer nije me zahvatila kušnja veća

od ove što valima kao vještica šeće,

jer među vilama strašnim već ona je treća

koja me zavodi poput prijetvorna stvora,

poput institucije neke od velika profita.

Ali ja nikada nisam gospodarica mora,

samo se trsim pronaći blaga mi skrita

i, normalno, ta blaga čuvaju čudovišta

kao što su vještice, i zlodusi, i vile

od kojih mi nije pobjeći poput derišta

već moram do blaga stići bez sile.

Blago je moje pomoć u Imenu Tvome

koji si stvorio nebo, zemlju i svijet;

blaga su moja izvan te zvijeri trome

koja se nikada nije nadala mrijet'.

Nema tog otrova od kojega pogibaš Ti

koji uskrsavaš na očigled mojih suza,

nema Ti kraja u mojoj realnosti;

za Tebe, Isuse, samo jedna je uza

koju ne poznam dobro, ona mi znanac

što caruje umom i srcem, i tijelom

ako me pokrije zima i lagani sanac

pod vedrim nebom u snijegu bijelom.

Ako i gutam veće količine i doze,

što jedna ih starija dama uzeti hoće,

il' ako se otresem stiha i proze,

ne znači da otrov je nesretno voće.

Kad bih i nestala s burama silnim,

to bila bi samo i samo Tvoja volja

jer Ti uvijek me dodirom umilnim

zoveš na život gdje bit ću još bolja.

14.03.2020. 13:49