Pogleda
se Tvoga, Kriste, stidim
jer
to mojoj grešnosti i priliči
da
se kakvu grijehu nikad ne dam,
da
od Tvog pogleda ne obnevidim
već
da pokajem se kako doliči,
da
se samo Tvojoj ljubavi ja predam,
da
se Mukom Tvojom često ganem
i
da Tvojoj svetosti ja progovorim,
ili
zato da se sjetim životnoga svjetla,
ili
zato da bez toga sjeta ja nestanem;
da
se sama sa sobom ja dogovorim
kao
zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra
jer
me gledaš kao da sam izgubljena,
kao
da sam dužna dok Te duša moja gubi,
oviseća
o Tvom skrletnome skutu,
a
toliko često puta izljubljena
kao
zemlja crna, kao kamen grubi
što
Te dočekao na Tvom Križnom putu,
tako
vezanoga, proslavljena, sveta
kakvoga
Te vidim dok u mene sjajiš,
s
kapljam' krvi što Ti ispod krune lije
što
je načiniše ruke ova svijeta
i
dok najveće mi tajne svoje tajiš
zato
što mi duša razapeta nije.
U
Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,
Pastiru
sviju stvorova što ječe,
milosrdna
vlast nad svima nama,
drven
štap što dijeli pokoru il' čast,
a
u mome srcu jošte prazne riječi zveče
iako
sam davno započela s pokorama.
14.
ožujka 2019. 17:38:26
No comments:
Post a Comment
just do it