Noćna ljubav

Ove će noći

predivni snovi

kroz dušu mi proći,

stari i novi.

Ja nisam nalik

buncanju lude

već praha sam lik

pa mi ne sude

jer nemaju kad

i ne znaju kako

osuditi jad.

Smiješi se lako,

bezbrižni svijete,

u tebi me nema.

i zato ne lete

sud i anatema.

Bože moj mili,

gdje je taj žalac

od kojega cvili

i gol, i tkalac?

Gdje je ta bol

od koje se bježi

kao vranac i vol,

za kojom se teži

da bila bi plaća

za duševni spas?

Tko je se laća,

a ne vidi nas

dolje, pri dnu,

kako ležimo

kao u snu

i ne bježimo?

Ljepoto, Kriste,

diviti se smije!

Nevine, čiste,

svete relikvije!

Noći mračne,

prekrasan pokrov

za dane oblačne;

ne stižu pod krov,

tamo su ptice;

vrapci i vrane,

sjenice, grlice

rese mi dane.

Predivne slike,

budna ih sanjam

kao i Prilike

dok se klanjam.

To plod je slavlja

načinom Duha

koji upravlja.

Mrvice Kruha

i Kalež izlijeva

na dlanove suhe

dok srce pjeva.

Slatke su, noći gluhe!

Melodija nježna,

strasti mi budi

jer je neizbježna.

Ne znaju ljudi

koncerte tišine

i sve note zvuka.

Makar je prašine,

to Tvoja je ruka.

I Ti moliš, Bože,

grčevito, strasno.

Sveti se množe

da napišem jasno

misao krasnu

što kapne na tjeme

i notu časnu

što ne zna za vrijeme.

Neizrecivi uzdasi,

toliko truda,

i pjesma se krasi,

i nije luda.

Ležim u prašini

kao bez daha,

ljubim u tišini

bez onog straha,

ti, svijete vrli

što me ne gleda

dok mjesec mi hrli

da mi se preda,

da bi preživio

Kalvariju moćnu

i ne bi me krivio

za ljubav noćnu.

31.03.2020. 21:05