Bijaše
to noć k'o neke druge
što
su pohodile Tebe, noći crne,
sve
u Tebi i u Tvojim djelima
kada
proživljavao si razne poruge
i
kad zurio je u Te zloduh što nagrne
uvijek
kada molitelji posustanu tijelima,
kad
ih svaki korak tuče,
kad
ih svaka pomisao goni
da
podignu na se ruku;
kad
ih duša jedva vuče,
kad
im svaka riječ zazvoni,
kad
ne vidi nitko njinu muku.
Jedna
noć u noćima tjeskobe
Tvoje
čiste duše što bi svijetlila u tami
kada
barem ne bi bili tako slijepi
svi
ti mučitelji koji Te zarobe,
koji
sad su jači nego kad su sami
i
taj zloduh što se za Tebe zalijepi
neće
dugo poslije znati Tvoje ponore
i
ta posrtanja kad se gubi razum,
kada
plešu naokolo iskre udaraca
smiješnih
tužbi kojima su vijećali do zore
Tvoji
tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,
smrtonosni
njima Sud što već Kalvarijom gaca;
jedna
kratka noć kao kratak čas,
vrijeme
Tvoje molitve za sve te duše
oko
Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.
Baciše
Te, Boga, u taj mračni kras
gdje
u okovima blagoslivljaš one što Te ruše
da
im dadneš milosrđa, svjetla živa.
16.
ožujka 2019. 06:50:48
No comments:
Post a Comment
just do it