Sunce
pada kao perje lako,
oblaci
od vate ostavljaju pruge.
Trešnja
dat će cvate bilo kako,
obasjat
će oko sebe sve proljetne luge.
Pitam
se o čemu govore mi ljudi,
što
li misle, što ih godinama muči
kad
ne vide ovo novo doba što se budi
i
koje me sreći uvijek iznova izruči.
Svaki
put je isto, srce grudima drhturi,
vedre
noći, žarki dani, ozdravljenja.
Niti
svjetlo, niti vatra više nikamo ne žuri,
statičan
je suton vrijedan svoga objavljenja.
To
je kraj, to je završetak svijeta
kakva
svatko samo poželjeti može.
Budit
će se mlado sunce nova, rajska ljeta,
sve
će zvijeri gledati da ljubav si umnože
da
bi pitomosti dotekao čas.
Ima
li što vrijednije od toga
da
je Isus poginuo za sve nas,
da
se rodi s nama svetom krilu Boga?
12.03.2020.
17:50
No comments:
Post a Comment
just do it