Veliki
Kralju srca moga, premalenoga da bi u njega stao Ti, previše
skučenoga da bi u njega prodrla Tvoja ljubav, Ti si rekao da mogu
bilo što zatražiti Boga Oca u Tvoje ime.
Ali
ja uvijek mislim: tako mora biti. Tako, kako jest, najbolje je za
moje spasenje. I ako štogod zatražim, nisam previše sigurna da
znam što molim.
Duh
Tvoj Sveti u mome srcu traži smilovanje Tvoje i pratnju u
svakodnevici. Želim biti pokraj Tebe uvijek, da si Ti uz mene
neprekidno, a ne samo tada kada Te zazovem.
Pošalji
Duha svoga u moje praznine, u moje prazne hodove, to sam Te zamolila
odavno, prije mnogo godina. Molila sam da i u mojim grijesima Tvoj
Duh uz mene ustraje na svakome dobru.
Jer
Duh Tvoj ne ovisi o mojoj volji, neće On otići ako Ga ja zaboravim,
a neće me niti poštedjeti pouke.
Slavim
Te jer činiš velika djela, jer si me otkupio od smrti i patio zbog
mene, bio razapet i umro na križu. No, kada Te zazovem, prizivam
snagu i moć Tvoju da razori skučenost i zatvorenost moga grubog
srca.
I
kada Te prepoznam, mogu Te samo slaviti i hvaliti i to se događa u
vremenima mojega duhovnog siromaštva. Što sam ja veći nevjernik,
to me više iznenađuješ svojom milostivošću, milošću i
milosrđem.
Ponekad
očekujem tako malo. I nisam sigurna hoću li Te zamoliti
izbavljenje. Sigurna sam da Ti želim zahvaliti za sve što mi daješ
jer grubosti života rastapaju led na mom srcu i rastvaraju kemiju
koja ga drži čvrsto zatvorenim.
Osmijeh
nestaje iz moga srca, umorno je i potišteno. Kaže se ponekad: star
čovjek se naživio. Kao da se želi reći da ovaj život u svijetu
donosi sve veća opterećenja, čovjek uprti terete na sebe i
neprekidno polaže nove terete na svoje srce. I tako ide kroz život
i sve se više umara i kvari.
Samo
onaj čovjek se naživio kojega si Ti obratio, kojemu je Tvoja ljubav
ugrijala i otopila srce. On stari sa spoznajom da mu je život imao
jedan cilj, Tebe, Kriste, i da taj život zato ima smisla. A Ti i
preuzimaš terete s takvog čovjeka. On postaje vedriji, lakši.
Život
može biti izuzetno grub.
I
uvijek postoji mogućnost da postane još grublji ili da grubost
života postane veoma dugotrajna.
Život
ljudski kao da nosi neku kvotu, neku količinu grubosti koja se mora
do kraja isprazniti ili ispuniti i ostvariti prije nego što čovjek
ode Bogu na istinu. Mora se ostvariti do posljednjeg daha.
Tada
dolaziš Ti, tješiš i podižeš čovjeka. Ako ga boli duša, Ti ga
liječiš. Ako je u grijehu, Ti ga izbavljaš. No, grubosti dalje
nailaze. A Ti čovjeka napustiti nećeš, svog čovjeka. Tvoje jedino
i najveće blago.
Nismo
ravnodušni kad netko umre.
U
životu prikupljamo uvrede, poniženja, stresove, a nekome se dogodi
i velika tuga koja ne prestaje i tada Te čovjek doziva šapatom jer
velika tuga muklo i snažno boli. Ona prikuplja dodatne razloge i
uzroke za muku i bol. Ona umara srce i oslabljuje ga. Ona guši dušu.
Ona ranjava tijelo, mišiće, kosti, krvotok.
Ali
tuga u svojoj dubini nosi mekoću, postoji ljepota u srcu koje
tuguje.
Mnoga
djeca su napuštena.
Oni
žive i rastu, sazrijevaju s tugom u srcu koja također raste i
sazrijeva. Život im je teži kada odrastu i tuga se već udomaći u
njima. Tuga nije grijeh, na primjer: grijeh neopraštanja. Čovjek
oprosti svima sve, a tuga se malo ublaži, tek toliko da se može s
nekim poletom ići kroz život. Grubosti ovoga života ne zaobilaze
takve tužne ljude. Neki postanu svjesni da im životni problemi ne
predstavljaju veliki teret, rješavaju probleme i idu dalje; ali
postaju duboko svjesni svoje tuge koja se nastanila u njihovom srcu
još tada kada toga uopće nisu bili svjesni.
Od
svih životnih grubosti, tuga je jedna od najljepših. Ona drži
čovjeka čvrsto na zemlji, ali i čvrsto u Tebi, Gospodine Isuse.
Ona
ne dopušta grijehe. Nema snage za nevjeru.
A
Tebi je, Kralju, tada puno lakše i jednostavnije ulaziti u srce
tužno, srce čovjeka koji tuguje. I dogodi se da je čovjek i tužan
zbog života, i radostan zbog Tebe.
Čak
i ako se razboli; i brzo postane jako siromašan zbog bolesti i
nemoći; i ako ga ne shvaćaju ljudi; i ako novih razloga za tugu
uvijek ima; i ako ga napuštaju; i ako ga još i progone zbog vjere;
i ako ga optužuju i sude mu; i ako ga ljudi ismijavaju ili
omalovažavaju zbog životnog stava koji im se čini pasivan i glup.
„Radujte
se u Gospodinu uvijek!
Ponavljam:
radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima.
Gospodin
je blizu!
I
mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše
misli u Kristu Isusu!” Fil 4,4-7
Zaista,
Gospodin je blizu tako nekom tužnom srcu koje nalazi svoje dubine, a
u tim dubinama nalazi mirnu, sigurnu, istinsku, duboku sreću i
radost.
Takav
čovjek, koji nalikuje nekom napuštenom i izgubljenom djetetu, a
živi i hodi s Bogom, ima dobre razloge nadati se blaženome, vječnom
životu jer on zna iz iskustva da si Ti, Isuse, blizu i u toj
bliskosti s Tobom, čovjek zna da si vječan, da nikada nećeš
iznevjeriti. 03.03.2020. 04:29
No comments:
Post a Comment
just do it