Red, rad i disciplina

Ništa nije tako ugodno, a kratko

kao kada, dogodi se, propada sve loše;

ništa nije tako gorljivo i slatko

kao kad se pjeva, kad se pjesme troše,

kad se piše nenadani stih.

Duša krene, iako je bezvoljna i umorna

dok ne zazove taj glas je tih

usred teška dana, naporna i sumorna.

Iz iskustva već se dobro zna

da će zapjevati sve apstraktno,

da izgubit će se u tom stihu sva

i da hoće zaplesati višetaktno.

Tada događa se odmor, snaga;

duh je čio, liječi rane jače

od kojih ne ostaje ni traga.

Duša pjeva, muči se i plače

zbog nesavršenstva svoje kobi.

Sve bi moralo joj izići perfektno,

ali rima, ah, ta rima je zarobi!

Ništa nije kao nadahnuće joj efektno,

ništa nije točno, ni po planu

nego sve se valja s brda - s dola.

Mada nosi molitvu na dlanu,

osjeća da sve je izišlo na pola.

Poslije ne sjeća se ničeg više,

jadna duša, usred nereda, papira

il' na zaslonu joj svijetlom piše

da je načinila pjesmu reda, pjesmu mira.

05.03.2020. 18:15