Padam
i padam, zemlja me udara.
Sve
se pobunilo protiv mene.
Oštro
me drvo kao zublja para.
Ljubavi
moja, vidim ti žene,
rubac
mi nudiš i uzimaš letvu,
plačeš
i hodiš, vučeš me k cilju
slijepoga,
ali ja vidim žetvu.
Sotona
ludi jer ne podnaša zbilju.
Znam
da će lud se još jače zakvačiti,
sve
će poduzeti da me stjera u ponor pakla.
Bit
će i zloban, na me se baciti,
neće
ni znati kobi što ga je smakla.
Breme
je moje slatko i lako,
a
križ moj pun je bodljikavih žica,
tu
ima boli za mrijeti srce svako.
Ipak
na rubac dajem otisak lica.
Kad
se dovučem do mjesta ubojstva,
iako
još me sumnja baca,
znat
ću da nosim pravedna svojstva,
riješit
ću duše svakoga plača.
20:38
No comments:
Post a Comment
just do it