Nebeski razgovori

Tvoja, Gospodine, dolazi riječ

u srce moje, na moje usne

kao što bezdanom vladaju jeke.

Na mene kapaju med i mliječ,

i ruke mi više nisu sušne,

dlanovi moji su molitvi rijeke.

Kad sam Te susrela onoga dana,

postadoh Tvoja duša za piće,

moje Ti stope zauvijek služe.

Pjesma je moga tijela Ti znana

jer Tijelo Tvoje je moje biće,

veže nas čvrsto najslađe uže.

Smisliti ne mogoh takav srok

kakva mi nose nebeske ravni,

kakav mi stigne putima ptica

što padaju da bi načinili skok,

što uzdižu k meni postanak davni

od kojega počinje moja drhtavica.

U Tebi je radost i nada mi sva,

Tvoja je ljubav od ljubavi više,

pravda od Tebe mi daždi rosna,

budi me nježno iz moga sna.

Nisu ni mrazovi, ni olujne kiše.

Ti si mi vječnost i kostrijet posna.

Ti si izvor života i riječi Ti nove,

uvijek je drugi značaj u njima;

Ti govoriš meni, slušaš mi duh.

Ti dolaziš stazom u moje snove

gdje usnulo tijelo Te rado prima;

Ti si mi vječni nektar i kruh.

09.03.2020. 04:15