Slabost i moć

Što je čovjek dalje od zemlje, od svoje prizemnosti i uzemljenosti, to više zaboravlja sebe jer pogled mu puca na nebeska prostranstva.

Mnogi ljudi čak i namjerno zanemaruju odavno usvojene zakonitosti o kojima svi vrlo rano u životu nešto naučimo.

Isuse, Ti i ja u ovoj nastambi; Ti i ja u beskrajnom prostoru dijaloga koji ne prestaje; Ti i ja, na zidovima, na podu, na stropu, na vratima i prozorima i u čitavom međuprostoru, u neprekidnom izmjenjivanju i razmjenjivanju riječi; Ti i ja, moj Bog i Njegova bolesnica koja ne traži izlječenje; presretna pustinjakinja i njezino društvo, prisutnost Božja.

„Razgovara sa slikama”, reći će; „Razgovara sama sa sobom, viče, srdi se, ljuti, pjeva ili samo mrmlja”.

Da, mnogi znamo kako si prolazio kroz zidove kada si uskrsnuo.

Mislimo, sad više ništa staro ne vrijedi. Sve možemo.

Ali, možemo li u pustinju kao što si Ti otišao, postiti četrdeset dana? Četrdeset dana.

To nije gladovanje uz voćne sokove.

To nije ribolov.

To nije o kruhu i vodi već bez vode, bez ribe, bez kruha, bez ičega, čak i bez ove pameti zemaljske.

Tebe odvede Duh Sveti.

Tebe pozva Otac Tvoj na nebesima u Tvome božanskom i ljudskom srcu da Te suoči s Neprijateljem, da Te iskuša. Tebe, svoga Jedinorođenca.

Smiluj se meni, Isuse!

Po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje.

Ti činiš mala i velika čuda. Popravljaš mi kvarove, pjevaš mi psalme, bacaš me u kušnje, vrtiš me u krug pa me razvedriš dubinom životnih trenutaka, bezbrojnih trenutaka mira, sreće zbog postojanja.

Je li ovo tlo po kojem koračam na zemlji ili je bliže nebu?

Je li moguće biti na zemlji i na nebu? Tjelesno jest, samo su stopala naša na tlu, a sve ostalo je u nebu, u ovom dijelu koji nazivamo atmosferom.

Znam gdje završava moja pustinja. I Ti si znao. Samo Neprijatelj nije shvatio. I uporno je navaljivao.

Pokušao je prvo ponuditi hranu. Ja živim od Tvojih riječi.

Tada Te je pokušao namamiti da iskušavaš milosrđe Očevo, da iskušaš obećanja Boga. I govorio: „Ako si Sin Božji...” Govorio Ti je „ako” kao da načinje filozofsku raspravu koja će završiti njegovim zaključkom. Kao što i mi govorimo: „Isus je ispunio Zakon i više nam je dao od toga, dao nam je novu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas”. I ponavljamo: „Ljubi i čini što hoćeš”. Ali ne ljubimo kao Ti. I mislimo: „Sada sve možemo”. Da, sve nam „je dopušteno, ali sve nas ne izgrađuje”.

I zašto bi Ti, Isuse, odjednom palo na pamet da se baciš s litice i dokazuješ nekome da si Bog. Boga se ne može dokazati, Bog se objavljuje ljudima i ostavlja im slobodnu volju.

Ti si znao da možeš ponijeti grijehe cijeloga svijeta. I da možeš odoljeti Neprijatelju. Oduvijek si to znao. Ali Neprijatelj nije shvatio. Jer nema ljubavi. Bez ljubavi Tvoje, koje se je odrekao bez problema, bez straha, bez oklijevanja, nije mogao ništa drugo nego gledati pred sobom naivno ljudsko stvorenje koje tvrdi da je Sin Božji, da je Čovjek. Nije znao jer bi Ti se poklonio ili bi Te zaobilazio u velikom luku. Nego, čuo je priču o Mesiji iz Betlehema pa Te došao provjeriti, istražiti, ispitati, promotriti, ali ne onako hladno i stručno kao znanstvenici na zemlji već s puno velike strasti i bezumne lakomosti koja ga je potjerala da ode pridobiti najveći trofej – Sina Božjega.

Veliki Svetac je pred njim. Izgleda kao jadan, izgladnio siromah.

I započeo je svoju stranačku kampanju: „Kruha, ribe, vode, sve ću ti ja dati; i sve što možeš poželjeti, čak i ono što ti je najpotrebnije upravo sada; i snagu, i moć, i slavu, i vlast, sve, sve. Poslije ćeš mi vratiti nekom sitnicom, kad budeš imao.”

A Tebi je, Isuse, oduvijek nedostajalo samo jedno: čovjek. Čovjek koji ljubi, koji je milosrdan i pravedan, istinski zemaljski čovjek. I po čovjeka si došao. A ovaj pali anđeo bunca o nekoj ucjeni, o nekakvom dogovoru i nagodbi.

Da, to je bila njegova kušnja, velika propala kušnja Neprijatelja ljudi, pobunjenika pred Bogom. Velika propala kušnja.

„Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinome služi”, presudio si mu te je ispario.

02.03.2020. 19:11

Možeš li biti nemoćan kao Bog?