Danas
ću ti opet ono isto reći,
onu
jednu, jednostavnu slavnu riječ
koju
čuvamo za svako naše slavlje
što
ga ne moramo sami uvijek steći
jer
je sve od Krista našeg sveč
koja
uvijek podari nam duhovno zdravlje.
Volim
našu ljubav kao svoj gubitak,
ovo
prijateljstvo što je sakriveno niklo
jer
su rekli da se ljubav ne isplati
onom
tko izgara sav za sveti Svitak,
onom
čije srce je na odricanje sviklo
ili
onom koji ode da se nikada ne vrati.
Volim
ono drhtanje zbog tvojih odlazaka,
nikad
ne znaš je li posljednji u nizu;
volim
osjećaje nestajanja svega,
onaj
pad u Nebo usred sveprisutna mraka.
Žarko
ljubim onu želju da ti budem blizu
svakog
trena moga svakodnevna bijega.
Častim
svako odricanje, duševnu prazninu,
ono
srce koje njedrima se uspinje do čela,
onaj
let u stopama što kročile su okovima.
Moja
odluka za ljubav mi dočara nebesku ravninu
na
koju je idealna ljudska ljubav žrtveniku sjela
da
je Isus primi sa svim njenim sokovima
jer
se Bogu riječ Mu ne vraća bez ploda
nego
uzlazi u časnom preobraženju
kada
oprava joj svijetli poput svijeće.
I
Gospodin prima darove od svoga roda,
molitve
i godine, čežnje zov u svome utaženju.
Poslije
svega, nikada nas Bog zapustiti neće,
ni
najveća Mučenica, naša Majka i od Boga dar
koja
blagoslovi već u tajnosti sve koji ljube
da
bi od njih bilo odjeka u svoj ljepoti.
Ovaj
Post je sladak kao njene ljubavi nam žar;
ovo
odricanje nesagledivo je kad se prijatelji gube
da
bi pronašli se već u raju vječni njihovi životi.
Da
te nemam, tvoje spremnosti da budeš sluga,
nikad
ne bih znala što je uspon iznad svih nizina;
i
da ova srca nisu spremna da sve bilježe i pamte,
nikad
ne bi bila jasna niti jedna tajna druga.
Sad
u nama Krist nas nosi putem najvećih visina
jer
Mu svidjelo se izabrati srca koja za Njim plamte.
07.03.2020
09:17
No comments:
Post a Comment
just do it