Slijepo srce

Dragi Bože, našli se da nas progone.

Mnogi nam se smiju i izruguju nas.

Mnogi nas crtaju kao slijepe i slabovidne osobe za kojima idu neke druge slijepe i slabovidne osobe.

Jerihonski slijepac Bartimej

(Mt 20, 29–34; Lk 18, 35–43)
Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« 49Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« 52Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Toliko sam dana bez Tebe, Bože, o, Bože moj!

Pravednici Tvoji, neki i bez Tvoga Zakona kao što je bio Abraham, a neki i u Zakonu Tvome, kao što je bio sveti Josip, zaručnik Marijin, i mnogi drugi, uključujući i one koji su na očigled ljudi iz grobova ustajali kad si se predao smrti na križu, svi su oni, vjerni Tebi, Kriste, živjeli dragocjene i plodne živote.

Nisu svi uvijek imali Tvoju Crkvu, Tvoju evanđeosku riječ, sakramente Katoličke Crkve, a bijahu oduvijek Tvoja Crkva, Tvoj Saziv, čak i veliki oci naše vjere.

Danas, preko mnogih svećenika, po Svetom Pismu, u sakramentu Euharistije koja je otajstvo Tvoje riječi, govoriš mnogim ljudima svakoga dana te svi postajemo Tvoji vjernici, učenici vjere.

Abrahamu se čista i jaka vjera i nada uračunaše u pravednost; Josipu se po svetom Zakonu povjerenje i posluh uračunaše također u veliku pravednost. Danas kao da nema ničega u svijetu vjernika što bi im se u pravednost uračunalo.

„Po djelima ćete ih njihovim prepoznati (Mt 7,15-20)”, to je sada sve čega se mogu sjetiti. Kada se susrećemo, ne znamo tko je pravednik, a tko možda i nije. Ništa ne provjeravamo, ne pitamo, ali zato svakoga po sebi sudimo.

Zaista se ponekad ponašamo kao da imamo srčanu manu: slabovidnost i sljepilo.

Ne gledamo niti realnim pogledom na ljude, niti gledamo srcem.

Znam, učinit ćeš da svi progledamo.

Učinit ćeš da razumijemo puno više i bolje jedni druge.

Mnogi ljudi ne misle na svoj spas, ali vjerojatno nas ima puno više koji se nadamo da će nas naš način života dovesti u neki raj koji zamišljamo svatko na svoj način.

Pitam se razmišlja li itko kako ćemo biti jako različiti u beskrajnom izobilju Tvojega stvaralaštva, isti, a drugačiji, savršeni plodovi savršenoga Stvoritelja i raznolika djeca Križa Kristova, „kraljevstvo svećenika, narod svet (Izl 19,4-6a)”. Ponekad mi se čini da ljudi u spas ne vjeruju, ali da mnogi vjeruju da ćemo svi biti isti, pitomi, dobri, nalik jedni drugima, lijepi, sretni i slično. Ima nas koji zlobno mislimo kako će nam susjedi završiti u paklu jer su nam se zamjerili.

U molitvi „Očenaš” izgovaramo:

„Oče naš, sveti se ime Tvoje,

dođi kraljevstvo Tvoje,

budi volja Tvoja,

kako na nebu, tako i na zemlji...”

Molimo Te da već u zemaljskom životu prakticiramo nebeska obećanja.

Nekako se to može shvatiti da je mnogo stvari, događaja i ljudi u ovoj našoj zemaljskoj stvarnosti već kao predokus koji je nalik našoj budućoj nebeskoj stvarnosti jer nitko ne zna kada sam u smrtnom grijehu, kada sam na paklenim mukama, a prolaze kraj mene, razgovaraju sa mnom, izgledaju sretni i zadovoljni kao da su oni već u nekom raju; ili kada sam ispunjena istinskom srećom i dubokim mirom, kao da ne mogu razumjeti tuđu zlobu ili veličinu tuđih patnji. Može li to ukazati na nebesku stvarnost gdje je između pakla i raja veliki ponor? Lav i janje često puta se spominju kao pitomi prijatelji, ali neki zlobnik i neki veliki svetac sigurno neće biti jednaki u svetoj i blaženoj jednakosti i jedinstvu u Tebi, Gospodine. Svetac će biti sretan što se je bivši zlobnik pojavio s novim srcem i gledat će bivšega zlobnika blagonaklono, ali bivši zlobnik će se moći samo diviti svetome čovjeku, biti mu zahvalan na molitvama ili slično. Neće biti isti. Bit će jednaki, ali neće biti isti. Neće biti svejedno što su činili u tijelu zemaljskome jer inače kakve svrhe ima obraćenje koje je ovdje, na zemlji, sigurno najhitnija stvar za svakoga?

Jesmo li zaista tako slijepi?

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se, daj nam da progledamo!

15.03.2020. 19:58