Zrelost

Neka sjećanja ne venu

nego žive, čak i prikrivena,

ponekad ih duša obilno usvaja.

Često me iz učmalosti prenu

što me stegne kao sjena

poslije sutona što gore zdvaja.

Kako je lako zaboraviti

svakodnevnu životnu rutinu

koja u srcu se skupi.

Ili nekog pozdraviti

tko odjene na sebe crninu,

a susret mu iz duše hrupi.

Mnogima je jako stalo

da iskazuju veselje,

euforiju od koje strepim.

Nade dovoljno je samo malo,

ali nada nisu puste želje

što se rasplinu mjehurićima lijepim.

Zrelost, to je moja uspomena

jer je nikad nema dosta;

ona može biti vedra kao dijete,

kao trzaj može biti opomena,

kao posljedica molitve i posta,

kao grlice što k meni slete.

Zahvaljujem Ti, Svemogući Bože,

na toj kaplji vedrih Ti nebesa:

ozbiljno se živi i ozbiljno umire.

Ozbiljno se radovati može.

Svaki korak životnoga plesa

ozbiljan si danak tada ubire.

20.03.2020. 19:54