Pravi Bog

Vjerovati u Boga slobodno može se samo kada se vjeruje u pravoga Boga.
Ako čovjek vjeruje u svoje kipove ili u svoje ideje ili u ideje drugih ljudi koje nastoje uniziti božanstvo po mjeri čovjeka, taj čovjek koji sve to vjeruje, nije slobodan.

U srcu je čovjeka usađena čežnja za Bogom pravim, istinitim. Tu čežnju nazivamo religioznošću; čovjek ima potrebu klanjati se nekome ili nečemu što je veće i jače od njega samoga. Čovjeku je potreban savršeni izbavitelj od svega.

Problem nastaje zbog nesposobnosti čovjeka, koji nije savršen, da uopće zamisli nešto što je veće od njegova poimanja pa tako čovjek često zamisli i oblikuje božanstvo prema svome nahođenju, prema svojim sposobnostima. Tako čovjek načini sebi idola koji je zapravo manji od čovjeka jer ga je čovjek izmislio.

Drugi problem nastaje zbog toga što čovjek često niti ne primijeti da je onaj kip ili idol kojemu se klanja manji i manje savršen. Tako se čovjek pokloni prirodnim pojavama, kristalima, životinjama, nerazjašnjivim duševnim sposobnostima i darovima; pokloni se sjaju, vlasti, slavi, moći, bogatstvu, zlatu, dragom kamenju ili nekom od ideala kao što je ideal slobode, pravde, humanizma, jednakosti i slično.

No, sva ta božanstva stvorio je netko savršen kao što je stvorio i čovjeka. Sve te i takve religioznosti su stvorenja i stvari koje načini Bog i koje načini ili zamisli nesavršeni čovjek. Nije stvar veća od proizvođača, niti je stvorenje veće od Stvoritelja.

Bogu Stvoritelju nije potreban nitko i nije Mu potrebna pomoć dok idole uvijek čovjek mora pothranjivati, kupovati, ucjenjivati. Osim toga, čovjek se umanjuje i nesvjesno kada se klanja glupostima.

Pitanje je kako nesavršen čovjek može uopće doći do pravoga Boga koji je savršen.

Ne može nikako, ne može sam, bez pomoći Stvoritelja koji se čovjeku objavi kada hoće i gdje hoće, a objavio se i čitavome čovječanstvu i svim naraštajima, čak i pokojnicima. Objavio se u svome Sinu Isusu Kristu, u svojoj Riječi, to jest u Objavi koju nasljedujemo od staroga židovskog naroda od prije pet tisuća godina. Objavio se njima da se kroz njih objavi svima. Po životu izabranoga naroda svi mogu prepoznati Boga kao što i po jednom čovjeku Božjem drugi čovjek može upoznati Savršenoga, a po Sinu može Boga upoznati svaki čovjek posebno, po utjelovljenju, životu i djelima, muci i smrti Isusa Krista te po Njegovome uskrsnuću od mrtvih.

Vjera u Isusa Krista ne dolazi čovjeku odjednom i na neki čaroban i magičan način, a niti je vjerovati u pravoga Boga uvijek lako i jednostavno.

No, kad jednom krene putem vjere u pravoga Boga, čovjek postaje dostojanstven, nadilazi svoje zarobljeništvo, postaje bolji čovjek, savršeniji čovjek, a tada i uviđa svoju ograničenost i pokvarljivost.

Klanjati se pravome Bogu može često biti najblaženiji način života koji ne prestaje smrću čovjeka. 31.03.2020. 09:57

Azarjina molitva

I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. 25Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:
26»Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših,
i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!
27Pravedan si u svemu što učini nama,
sva su tvoja djela istinita,
svi tvoji putovi pravi,
svi tvoji sudovi istina.
28Po pravdi si presudio
u svemu što si poslao na nas
i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem:
zbog naših si grijeha ovako postupio s nama,
u istini i pravednosti.
29Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe,
sagriješili teško;
ne slušasmo naredbe tvoje.
30Nismo ih čuvali
i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro.
31Sve što si poslao na nas,
sve što si nam učinio,
pravedno si učinio.

32Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših,
najgorih odmetnika,
i kralju nepravednom,
najgorem na zemlji,
33te danas ne smijemo otvoriti usta:
sramota i ruglo pokrivaju one
koji ti služe i tebi se klanjaju.
34O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga,
i ne razvrgni Saveza svoga,
35ne uskrati nam svoje milosrđe
zbog Abrahama, miljenika svoga;
zbog Izaka, sluge svojega;
zbog Izraela, sveca svojega,
36kojima si obećao umnožit’ potomstvo kao zvijezde nebeske
i kao pijesak na obali morskoj.
37Gospode, postadosmo najmanji među narodima,
prezreni po svoj zemlji
poradi grijeha svojih.

38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza,
paljenice, klanice, prinosa, kâda,
ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
39i da nađemo milosrđe.
No primi nas slomljene duše,
duha ponizna!
40Kao paljenice ovnova i bikova,
kao tisuće pretilih janjaca –
takva nek’ bude žrtva naša pred tobom danas
da nas pomiri s tobom –
jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
41Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe,
tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
42Ne postidi nas,
već postupaj s nama po blagosti svojoj,
po velikoj ljubavi svojoj!

43Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim,
proslavi ime svoje, Gospode!
44Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim:
neka se postide svoga nasilja
i neka im sila skršena bude!
45Nek’ znaju da si ti jedini Bog i Gospod,
slavan po svoj zemlji!«

Dn 3,24-45

Anđeo Gospodnji u užarenoj peći

Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom, 47tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći. 48Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći. 49No anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima;izagna plamen ognja iz peći 50te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost.

Dn 3,46-50