Kraljevski Križ

Visi Križ na olovnome svodu,

a tamo gdje stoji, sunčana je zraka

koja probija se kao mača rez

i koja pogađa neku mutnu vodu

na toj zemlji što izgleda kao raka,

u kojoj se valja ova svijeta blatan knez.

Ugrožen je, ali ne zna za to i ne mari,

uživa u brčkanju tom poput hijene

što je sita za sada i zadovoljna.

Na sva brda i doline popadali dari,

skupljaju se pokraj čvrste stijene

za koju je klima zemlje nepovoljna.

Građani nebeski darove sve dijele,

a mnogi na zemlji svoje rane kriju,

nariču i plaču u svojoj nutrini,

kradu darove da rane im zacijele,

a izvana knezu blata raduju se, smiju

jer ne vide sasvim dobro u toj tmini,

strah je spopao ih od onoga svjetla.

Okrenuše naopako svoje vratove i glave,

pogledima dolje neko blago traže

dok im glave klimaju se od velika vjetra;

gledaju da stijeni zasjedu postave,

biraju si neko kamenje najdraže,

ljekovite trave, čajeve i kosti,

značke razne, zastava ostatke;

mnogi nose pogrebna odijela.

Nemaju strpljenja, niti predanosti,

ne biraju ni kristale glatke

jer im bliješti njina površina bijela.

Nekad nekome na vjetru glava se zavrti

pa ugleda onaj Križ bez prepreke il' straha;

rane nestanu mu tada, spadaju kaputi,

predrasude, značke ili odvoje se smrti

jer su došli nekako do unutarnjeg daha,

a pred njima otvore se do darova puti.

Visi Križ na olovnome svodu,

a tamo gdje stoji sunčana je zraka

koja jedina je staza za nebeski Grad.

Preko Križa jedino se može stići plodu,

mada gledat ga je u početku teška tlaka,

ali svjetlost jamči da će poništiti svaki pad.

31.03.2020. 01:19