Sakrament Pokore i Pomirenja s Bogom

Na sam dan uskrsnuća, uvečer, Gospodin Isus se ukaza apostolima i reče im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im (Iv 20,22-23)”.

Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom kojega zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja.

Tko griješi, nanosi uvredu Božjoj časti i ljubavi, svome vlastitom dostojanstvu čovjeka koji je pozvan biti dijete Božje i duhovnom zdravlju Crkve kojoj svaki kršćanin treba biti kamen živi.

U svjetlu vjere nema težega zla od grijeha i ništa drugo nema gorih posljedica za same grešnike, za Crkvu i za sav svijet.

Vratiti se u zajedništvo s Bogom, nakon što se grijehom izgubilo, moguće je samo po milosti Boga koji je bogat milosrđem i brižljiv za spas ljudi. Treba moliti za taj dragocjeni dar sebi i drugima.

Duhovni učinci sakramenta pokore jesu:

-POMIRENJE S BOGOM,

-OTPUŠTENJE VJEČNE KAZNE ZASLUŽENE SMRTNIM GRIJESIMA,

-OTPUŠTENJE, DJELOMIČNO ILI POTPUNO, VREMENITIH KAZNI KAO POSLJEDICA GRIJEHA,

-MIR I SPOKOJ SAVJESTI TE DUHOVNA UTJEHA

-POVEĆANJE DUHOVNIH SNAGA ZA KRŠĆANSKU BORBU

KKC str. 384:

OPROSTI

„Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.”

„Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno” Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.

KAZNE ZA GRIJEH

Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove „vječna kazna” za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane „vremenite kazne” za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba ove vremenite kazne za grijeh nastojati primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim djelima potpuno odloži „starog čovjeka” i obuče „novog čovjeka”. Ef 4,24

„20Vi pak ne naučiste tako Krista, 21ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine (Ef 4,20-24)”.

DOBITI BOŽJI OPROST PO CRKVI

„Oprost se dobiva po Crkvi koja se snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina te mu otvara riznicu zasluga Isusa Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

BUDUĆI DA SU VJERNI MRTVI NA PUTU ČIŠĆENJA TAKOĐER ČLANOVI ISTOG OPĆINSTVA SVETIH, MOŽEMO IM POMOĆI, IZMEĐU OSTALOG, STJEČUĆI ZA NJIH OPROSTE DA BI TAKO BILI OLAKŠANI OD VREMENITIH KAZNI ZA GRIJEHE.

27.03.2020. 08:37