Voda Kristova

Ljubiti Tebe, Gospodine Bože, u Duhu i istini isto je što i klanjati se u svetome ljudskom hramu Tvome Veličanstvu; isto je što i čekati od Tebe vodu od koje se nikada ne može ponovno ožednjeti i hranu od koje čovjek dobiva duhovnu snagu, a duh čovjekov, znamo, pokreće srce i tijelo čovjeka, volju i um.

Ljubiti Te, Kriste, ne znači otići svaki dan na misno slavlje pa potom ogovarati ljude; to ne znači redovno se pričešćivati bez puno volje da se ne ponavlja isti grijeh; ljubiti Tebe u prvom redu znači doživjeti strah Božji koji je, između ostaloga, i početak mudrosti ljudske. Jer, tko se Tvoje snage ne boji, lud je. Ti daješ poslušnom vjerniku sve po redu: mudrost i znanje, hranu i piće, novo srce.

Prvi i najosnovniji dar za čovjeka jest zdrav razum. Pomoću zdravog razuma čovjek može zaista u punini živjeti svaki trenutak svoga života. Kad je razborit, čovjek je zdrav, zadovoljan, umjeren i pravedan.

Ima nas koji smo jako ovisni o sakramentima Katoličke Crkve, o Euharistiji i sakramentima Pomirenja i Bolesničkog pomazanja.

Ima nas još više koji ne činimo ništa jer mislimo da ćeš Ti riješiti sve. Ako sami ne činimo ništa, nismo Tvoji, ali ako se samo trudimo svojim djelima spasiti, također nismo Tvoji.

Toliko sam dana bez Tvoje hrane, a Ti me čitavo vrijeme posvećuješ. Dođe mi da pomislim da Te je dovoljno samo jednom u životu blagovati da bi čovjek zadobio Tvoju naklonost, Tvoje darove za cijeli život.

Jer, nije dovoljno uzeti Tvoje Tijelo i čekati da se dogodi čudo ili vjerovati da smo to učinili da bismo Tebi ugodili pa ćeš nam onda Ti podariti vječni spas. Nije dovoljno.

Susret je s Tobom, Isuse, nalik susretu s ljudima: ne možeš znancu kojega dugo nisi vidio reći da žuriš, a blaguješ Tijelo Kristovo; ne možeš prošetati kućnog ljubimca i reći prijatelju da nemaš vremena za dulje razgovore zbog toga što moraš nahraniti psa ili mačku. Ne možeš razgovarati sa susjedima o kućnom redu dok oni boluju zbog problema kakvi se lako mogu primijetiti; ne možeš posjetiti bolesnika i pričati mu banalnosti, a ne slušati o njegovoj bolesti.

Često čeznemo za Tobom, Isuse, za Tvojim kraljevstvom nebeskim, a ono je među nama, ono dolazi kroz srce, a ne sa srcem i tijelom jer kraljevstvo je nebesko naša „vjera u praksi”. Ne možemo se opravdavati kako nemamo vremena za ljude zato jer gledamo u nebo i trčimo za kraljevstvom nebeskim, idemo na susret s Tobom. Naravno da si ti vjerniku najvažnija Osoba, ali do Tebe se dolazi kroz druge ljude, to je fakat koji nitko ne može zanemariti, ni promijeniti.

Jer, nije Hostija čarobni štapić, Ti si nam potreban da lakše prilazimo ljudima i sebi samima. I kako bi to bilo da imamo Tebe i samo Tebe, a da nemamo jedni druge?

I kad odlazim u pustinju, kad postim od Tvoje Hrane, Ti mi uvijek daješ te vode od koje dobivam vječnu životnu snagu.

15.03.2020. 06:04