Sada
nema Boga, kao što si htio,
čovječe
u mraku, slijepi putniče;
nitko
te ne pita što si činio i gdje si bio,
smrti
svoje vlastite, ti, uzniče,
nema
tebi već ograničenja.
Sada
možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,
možeš
bacati se povrh stijenja,
možeš
pustit' srcu da se zainati,
nemaš
straha. Nemaš ni kulture,
divljaš
poput opijene zvijeri,
to
je sve što nose životne ti ure.
Prašina
se tvoja mjeri.
Žena,
Majka, Kraljica Ga krili,
nebeska
je pustoš mračna poput groba
u
kojemu zemlja siva, suha cvili.
Duh
se zloćudnika trese poput roba
koji
je sahranio si Gospodara.
Što
ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,
udisati
sumpornoga grotla para
ili
priznati da sam si svoja žrtva?
Tko
će sada mjesto tebe ispaštati,
tko
je sada tvoje ruglo i sramota,
tko
će sada za te na Križ stati?
Tebe
čeka, tebe sada čeka ti Golgota.
Tebi
sad je sve to istrpiti
što
si dao od svog srca kamena;
tebi
sad je kaznu iscrpiti
sve
do kraja, sve dok ima vremena.
16.
ožujka 2019. 08:00:21
No comments:
Post a Comment
just do it