Tuesday, March 17, 2020

Kristalni Eden



Duša u duši, jedna Gradnja,
svetac do svetice, zidine čvrste
i temelji strašni, neoborivi.
U ognju Duha duboka sadnja
svih onih koji se njime krste,
tisuće tisuća nerazorivih

jer svak je u svakome plod
i svijetli odraz Mladoga Sunca
što iz nutrina svoju ljubav širi
za sve svoje, sav ljudski rod,
čak i za onoga koji bunca.
Proljetni povjetarac lagano piri.

I kamenje će radije viknuti,
i kamen bi postao sami med,
i zdenac duboki, bez kraja;
a čovjek za grijeh će kobno kriknuti
ako ne vidi ljubav, mir i red,
volju Boga što teče iz raja.

Pronađi me, dušo, naklonost moju
i ruku priznaj na ramenu svome,
mada će biti možda i gruba
jer silno želim te kao mač u boju,
kao šapat zlatni u Gradu tome,
dijamant od sunca što drži se ruba.

Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad
koje mi dadoše jednom, odoru ranu;
spoznaj mi čežnju iz nutrine
da svilom obavijem duhovni Grad
u kojega svi osim mene stanu.
Ti poznaješ već mi vis i dubine.

Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,
i obećanja koja u Bogu se tope;
ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj
već sjeti se barem bilo čega
kada se sveti svi svetinjom škrope;
sjeti se maslina, palmi, i praštaj.

Janje moje, Janje pomirbeno,
vječni sjaju sveg života moga,
samo dio ove sreće da Ti kušam!
Da Ti svoju suzu predam, Stijeno
što je priznajem za svoga Boga,
samo slavit će Te moja duša

koja svetima se obraća u slavi
što je dosegnula čak do nje
kao nečujno koračanje u sjeni.
Svaki puta kad se neki svetac javi,
ona klecne i zadrhti, vidi sve;
velike si dare poklonio meni.

U tom društvu spoznah ja u času
što je ljubav, što je mir i pravednost,
što je poniznosti strašan bedem.
Ti mene zaljubi, u me Duha nasu
da Ti gledam nevinost i čednost,
da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.
17:03.2020. 07:01



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts