Pojam
„vjera” sadrži više kakvoću nego količinu.
Različita
je jer su različiti ljudi koji imaju dar vjere.
Vjersko
oduševljenje ponekada kod jedne osobe izgleda veoma poletno, a
katkada je sama šutnja i muk.
Polog
katoličke vjeroispovijesti nas uči da su vjernici Trojstvenoga Boga
daroviti, zahvaljujući Duhu Svetome koji počiva nad njima.
Vrlo
je teško odrediti vjeri, to jest vjernicima nekakve krajnje točke u
čijim okvirima se njihova vjera može pobliže promatrati. To je
ljudima uglavnom nemoguće.
Zbog
toga se vjera, odnosno vjernici i nevjernici, služe raznim znakovima
i različitim simbolima ili različitim tumačenjima istih znakova.
Ovdje
se sada ne govori o tome traži li nečija vjera znakove Božjega
djelovanja već je tema kontemplacije znak vjere, znakovi koje
upotrebljavaju vjernici ili čak samo jedan jedini vjernik. Ovdje se
govori o vjeri čovjeka koja je živa i dinamična kao da ima svoju
vlastitu volju nalik ljudskoj volji i osobnosti.
Vjera
se ponaša kao kraljevstvo, kao klanjalište i kao učionica.
Za
vjernike ona je Isus, ona je križ, ona je zrno gorušice, ali ti
pojmovi su još mnogima nepoznati ili se tumače površno.
Dinamičnost
i životnost katoličke vjere i vjeroispovijesti je neodoljiva jer
ona je Božji dar, ona je kraljevstvo nebesko, ona je Sin Boga, ona
je Isus Krist, Riječ koja je stigla u ljudsko tijelo i dušu; ona je
Duh Boga, Boga živoga, pravoga Boga od pravoga Boga.
Možda
je prikladno napomenuti da vjera nije lakovjernost ili praznovjerje;
da
nije sugestija ili autosugestija;
da
nije puki interes;
da
nije placebo efekt;
da
nije Pavlovljev uvjetni refleks ili sindrom;
da
nije običan kukavičluk jer ima strah Božji;
da
nije ona sigurnost čovjeka koji se bezbrižno kreće iz točke A u
točku B i ne pomišlja na mogućnost da neće nikada stići na cilj.
Katolička
je vjera možda površno i nalik svemu onome što ona nije, ali vjera
nije zaista ni religija, na primjer. Vjera se klanja Životu dok su
religije vrlo često poklonici neživoga ili, još gore, klanjaju se
zlu ili smrti.
Vjera
se klanja živoj i poznatoj Osobi nad svim ljudskim osobama, Bogu
Trojedinome koji se objavljuje i javlja, i predstavlja ljudima, koji
ljudima govori o sebi, o njima i o svemu.
Vjera
održava ovaj svijet svojim duhovnim nitima.
Da
nema vjere, ne bi svijeta bilo.
Niti
nevjernici ne bi bili na životu.
Nevjernici
mogu ponešto znati o vjeri u znakovima, odnosno u znaku križa na
više načina.
Kada
netko nosi križ, to može biti privjesak. Kada se netko iščuđava,
to može biti sablažnjavanje nad križem, ali može biti dublje
vjersko iskustvo.
Čovjek
koji je nevjernik mora se s vjerom ponašati pristojno jer nikada ne
zna kada će je susresti ili joj čak postati dobar znanac.
Vjera
je lagana kao pero, čvrsta kao korijenje nekog hrasta, uporna kao
nadolazeća bujica, nezainteresirana kao ljetni povjetarac,
tvrdoglava kao stijena.
Ona
voli cvijeće i svijeće, ali se bolje osjeća u nekoj hladno
uređenoj i tijesnoj prostoriji.
Ona
je nebesnica, voli otvoreno nebo, terase, livade, ali se bolje osjeća
u nekoj natrpanoj prostoriji.
Vjera
je kao dijete, i vedra, i tužna;
znatiželjna
i iznenađujuće tupa;
radoznala,
ali šutljiva;
topla
i hladna.
Pokažite
vjeri minus i plus, zvjezdicu i ljestve, ona tu vidi samo križ.
Vjera
sama kaže da joj je križ težak i pretežak, ali joj je divan i
predivan.
Vjera
se naizgled ponaša mazohistički: gladuje do iznemoglosti, a onda se
šeće kao mjesečarka s blaženim osmijehom na licu.
Vjera
je jednostavno neuhvatljiva, ne može se definirati, ali ju nevjernik
može progoniti, zadirkivati i provocirati.
Vjera
je usamljena u mnoštvu, a u samotnosti ne prestaje komunicirati sa
svima i svakim.
Vjera
je ljubav, ali nije uvijek ljubazna.
Vjera
je nada, ali one nisu kompatibilne. Zbog toga uz vjeru se posebno
dodaje ljubav i nada. Vjera se umnaža, nada se učvršćuje, a
ljubav se usavršuje. To je kvalitativna razlika među njima, ali im
je zanimljivo živjeti zajedno.
Vjera
je Božjem blaženstvu ispala iz košare u koju je Bog pospremao
rajsko voće da ga posluži svojim prijateljima.
11.03.2020.
20:54
No comments:
Post a Comment
just do it