Prilaziš
mi u obličju ljudskom,
sasvim
kao ja, kao netko moj.
Zavjet
naš nije u registru sudskom
i
mi nismo neki određeni broj;
bezbrojna
su naša poklecanja,
i
za Boga Oca, i za ljude, i za Duha
kao
što su mnoga drvu reckanja:
kada
god mi blagujemo Kruha,
kada
god se sve poklope naše riječi,
kada
svjetlost sva rastjera neki mrak.
Moj
Te pogled nikada ne spriječi,
moja
suza nikad ne obuzme zrak,
ona
pada nekamo u Tvoje visine.
Ti
ne plačeš, nemaš vremena za to
sve
dok ova zemlja mi ne mine.
Ti
si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,
samim
time što si ljubio božanski,
a
ne nekim oružjem il' moći.
Sam
se prevario zmaj poganski,
nije
znao da će skončat' prije noći.
Kažu
tri puta si poljubio kamenje,
ponavljaju
padove Ti radi njina značaja
jer
je kamen srca ljudskog znamenje;
dokazivao
si stvarnost svoga odražaja,
da
si Čovjek sav, u punom značenju.
Ti
si stvorio tu sliku svoga žića,
ostavio
trag božanstva na tom stijenju,
sliku
Križa kao svoga sveta Lica.
Kad
Te trebam, kad Te želim, kada žudim,
tad
utipkam Križ Tvoj u memoriju
pa
Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim
jer
mi ne činimo ceremoniju.
Ta,
i ja sam čovjek od krvi i mesa,
slična
Tebi kao što Ti moj si Pralik
kada
klecaš pod tim udarcima bijesa;
kada
padnem, ja tom kamenju sam nalik.
23.
ožujka 2019. 21:10:36
No comments:
Post a Comment
just do it