Ljubav kao služenje

 

Riječ služba poprima u Bibliji dva oprečna značenja, već prema tome da li označuje čovjekovo podlaganje Bogu ili zasužnjenost čovjeka čovjekom, to jest ropstvo. Povijest spasenja uči da čovjekovo oslobođenje zavisi od čovjekova podlaganja Bogu, i da služiti Bogu znači kraljevati.

Već i u samim ljudskim odnosima ta riječ može označavati dva duboko različita konkretna stanja: stanje roba, kakvo se javlja u poganskom svijetu, u kojem je rob stavljen na razinu životinja i stvari, te stanje sluge kako ga određuje zakon naroda Božjega: u tom narodu rob ostaje čovjekom, on ima svoje mjesto u obitelji, tako da on, kao pravi sluga, može postati čovjekom povjerenja i baštinikom (Post 24,2; 15,3). Stoga rječnik ostaje dvoznačan: „abad”(hebr.) i „douleuein” (grč.) služe za oznaku dvaju različitih stanja. Ipak, ima riječi koje znače službe u kojima ovisnost dobiva časno obilježje, bilo da je to služba što je kralju iskazuju njegovi službenici (hebr. „šeret”), ili pak javne službe, među kojima prvo mjesto pripada bogoštovnoj službi (grč. „leitourgein”).

Najbolji primjer čovjekova biblijskog služenja i najveće djelo ljudske ljubavi je Marija, Majka Boga. Njezino je majčinstvo dragovoljno. To jasno proizlazi iz prikaza navještenja (Lk 1,26-38).

„28Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
38Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.” Lk 1,26-38

Pred neočekivanim pozivom što joj ga anđeo navješćuje, Marija u Lukinu izvještaju brižno nastoji shvatiti Božji zov. Anđeo joj otkriva da će djevičanski začeti. Kad je do kraja prosvijetljena, Marija prihvaća; ona je službenica Gospodnja poput Abrahama, Mojsija i proroka; njezino je služenje sloboda kao i njihovo, samo još u većoj mjeri.

Stari biblijski zakon prihvaća ropstvo u užem smislu, u širem smislu je rob zapravo sluga. Ondašnji ideal je da se ropstvo što više ublaži. Ta činjenica posvjedočuje nepatvoreni smisao za čovjeka. Gospodar nema pravo zlostavljati svoga roba.

Knjiga Saveza naređuje oslobađanje svakih sedam godina, a kasnije se uz to oslobađanje veže bratska pažnja. Levitsko zakonodavstvo, svećeničko, ustanovit će opće oslobađanje o jubilarnoj godini koja se navršava kada prođe sedam puta sedam godina. Najzad, Zakon traži da se položaj roba Hebreja pretvori u položaj nadničara jer sinovi Izraelovi, koje je Bog otkupio iz egipatskog ropstva pod vodstvom Mojsija, ne mogu više robovati ljudima.

Sveti Pavao se susreće s ropstvom naročito u Korintu. Njegov je stav vrlo čvrst: odsad nije važan ovaj ili onaj položaj, već samo Božji poziv (1 Kor 7,17). Stoga će rob ispunjavati svoju kršćansku dužnost služeći svome gospodaru kao Kristu, a gospodar će shvatiti da mu je rob zapravo brat u Kristu; postupat će s robom bratski, a možda će ga u izuzetnim prilikama čak i osloboditi. U novom čovjeku stara opreka rob/slobodan čovjek više ne postoji; važno je samo biti novi stvor (Gal 3,28; 6,15).

Izrael je naučio da ropstvo ide u korak s grijehom i osjetio je potrebu da se oslobodi od svojih prijestupa.

Novi zavjet još bolje otkriva tu najdublju bijedu: otkad je grijeh po Adamu ušao u svijet, svi su mu ljudi podložni na unutarnji način i samim tim savijaju se pod teretom straha od smrti koja je neizbježna njegova plaća. Zakon je bilježio grijehe i samo pojačavao to ropstvo.

Jedino je Krist bio kadar razbiti ga.

Jedini je Krist taj nad kojim knez ovoga svijeta nema nikakve vlasti. Krist je došao osloboditi grešnike. Kako bi slomio taj jaram njihova ropstva pristao je da i sam postane robom, tijelom sličnim grešnom tijelu, i da bude pokoran sve do smrti na križu.

„On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
7nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik”

Fil 2,6-7

„Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.” Rim 8,3-4

„ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.” Fil 2,8

Isus je postao slugom, ne samo Božjim već i slugom ljudi koje je na taj način otkupio:

„Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” Mt 20,28

„Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 4usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 5Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

2Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? 13Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

16»Zaista, zaista, kažem vam:
nije sluga veći od gospodara
niti poslanik od onoga koji ga posla.
17Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!” Iv 13,1-17

Više nego Hebreji otkupljeni iz Egipta, kršteni su, dakle, postali Gospodinovim oslobođenicima ili, ako tako hoćemo, robovi Boga i pravednosti. Oni su oslobođeni grijeha, smrti, Zakona. Od robova su postali sinovi u Sinu. Slobodni su prema svakomu, ali dobrovoljno postaju slugama i robovima sviju, slijedeći primjer svoga Gospodina.

Jer, dok je služenje čovjeku slučajno, a robovanje grijehu i puti neprirodno, služenje Bogu i braći jest pravi kršćaninov poziv. (Dufour, str.518. , str. 1111. i str. 1300.). 17.12.2020. 12:35

Isus doista, poput antičkoga generala, u svojoj pobjedničkoj povorci odvodi zarobljenike, ali zato da im razdijeli svoje darove i da ih priključi vlastitoj pobjedi.

„Na visinu uzađe vodeći sužnje,
na dar si ljude primio,
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.” Psalam 68,19

Kao Marija

Kao Marija da te ljubim, 

tvoju Riječ da čuvam ja,

kao Marija da je nosim

sred srca svojega.

Samo tebi da se klanjam,

samo tebi predam sve,

da te ljubim srcem cijelim,

kao Marija, Isuse.

Kao Marija da te ljubim,

tvoju bol da dijelim ja,

kao Marija da te pratim

sve do križa tvojega.

Kao Marija da te ljubim,

tvoj put da slijedim ja,

kao Marija da ti služim,

da ti predam život sav.

Samo tebi da se klanjam,

samo tebi predam sve,

da te ljubim srcem cijelim,

kao Marija, Isuse.