Upute za preživljavanje

 

Može li jedan običan, mali čovjek razmatrati velike istine o moralu?

Ne drži li svaka duša u današnjem društvu da je pozvana razmatrati i podučavati druge na svim poljima, od igle do lokomotive, od medicinskih znanosti do različitih teorija zavjere, od istočnjačke filozofije do religioznih pitanja, od ateizma do Katoličke Crkve?

U globalnom selu svi smo na mrežama i svatko može postati predsjednik neke države, i svatko može biti, ako zna znanje, influencer.

To me podsjeća na idilične godine pretpotopnoga vremena kad je sloboda bila puno veća nego danas. Moralna pravila su postojala, ali kao neko zaboravljeno vrijeme koje je sloboda ljudi nadišla u svojem veličanstvenom napretku. Kamo su išli, u kojem smjeru su napredovali, to se zna: stradali su u općem potopu.

Zanimljivo jest da se Noa spasio, jedini on i njegova šira obitelj, zajedno sa svime što su ponijeli sa sobom u veliku korablju koju je Noa gradio po pravilima i zakonu; bilo je flore i faune od svake vrste, i sjemenja da se sije poslije potopa jer Noa je znao da će preživjeti opći potop.

I da, Noa bijaše običan, mali čovjek, čovjek koji je živio po moralu, po pravilima, ali ne po društvenim pravilima neograničene slobode već po Božjem zakonu što su ga ostali, slobodnjaci, bili zanemarili.

Sada bi mnogi rekao: pa neka. Ako i poginem, znam da sam poginuo za pravednu stvar; živjela sloboda!

Nije sasvim sigurno da će takvu slobodu braniti do smrti svaki onaj koji tu slobodu uživa. Uživa je na štetu okoline. Ne, neće za nju poginuti.

Strah od pravila, strah od moralnih zakona, strah od ćudorednoga života, to je pravi razlog traženja neograničene slobode. Ljudsko biće koje se boji smrti jer smrt je za mnoge kraj veselja, ne vidi smisla u tome da se obazire na sve druge ljude oko sebe.

Mnoge osobe koje su odgojene u nemoralnim uvjetima, svjedoče o tome kako im je život bio pakao. Mnogi su od njih živjeli u istospolnoj zajednici. Nikada nisu naučili kako se ponašati prema suprotnom spolu, kako ostvariti dobru vezu, prijateljstvo ili brak. Ali slobodnjaci, koji možda imaju psihičke teškoće, nemaju pojma kakve psihičke traume mogu proizići iz njihovih zajednica, kakve teške posljedice postoje za podmladak koji ne zna niti s njima razgovarati, niti s bilo kim drugim i koji se usamljuje uz težak osjećaj krivnje. Da, krivnje kojoj ne zna razloga, ni uzroka.

Evo nam Božića.

Ljudi se hvale Božićem.

Svi, i oni koji od Božića očekuju samo neradne dane i dobre tulume.

Kad dolazi Božić, potrebno je reći ljudima da dolazi opći potop. Opća kataklizma.

Treba reći ljudima da grade korablju. Po jasnim Božjim pravilima i to samo zato da ne nastradaju jer svima potop prijeti jednako.

Korablja je lađa od drveta koja lako plovi po vodama. U nju je potrebno unijeti Deset Božjih zapovijedi, Dvije Isusove zapovijedi ljubavi, Novi zavjet i Psalme te barem nekoliko katoličkih svećenika koji bi pomogli pri slavljenju sakramenata za vrijeme trajanja predpotopnoga razdoblja.

Ako sve to načini, čovjek može otvoriti dušu slobodi, ali i otvoriti srce te u njega smjestiti tako načinjenu korablju.

Psalmi služe za molitvu na koju odgovara Bog s uputama o preživljavanju.

„Tražite Gospodina dok se može naći,
zovite ga dok je blizu”, Iz 55,6